Redateljica Agnieszka Holland: 'Neke se vlade poigravaju poviješću.'

Slavna poljska redateljica i predsjednica Odbora Europske filmske akademije Agnieszka Holland dala je intervju za našu filmsku emisiju Posebni dodaci u povodu prikazivanja velikog ciklusa poljske kinematografije na HRT-u.

Filmovi Agnieszke Holland prikazuju se, naime, u sklopu velikog i vrijednog ciklusa Godina poljske kinematografije koji se emitira srijedom na HTV 3 i jedinstvena je prilika za prisjećanje na A. Wajdu, A. Munka, J. Skolimowskog, J. Kawalerowicza i brojne druge autore.

Agnieszka Holland je u velikom intervjuu za Posebne dodatke govorila o svojem posljednjem igranom filmu 'Mr. Jones' koji je u veljači prikazan u konkurenciji Berlinskog filmskog festivala, kao i dugogodišnjem radu na TV serijama i svojim režijama pojedinih epizoda 'Kuće od karata' i kultne 'Žice' koja je, prema njezinim riječima, veliki američki roman u audiovizualnom pripovjedačkom mediju.
Motovunski Maverick poljskoj redateljici Agnieszki Holland
Vjerojatno najpoznatiji film Agnieszke Holland je 'Europa, Europa' (1990.) koji je osvojio Zlatni globus i bio nominiran za Oscara za najbolji adaptirani scenarij. Upravo taj film donosi joj brojne ponude velikih američkih filmskih studija, a pitanje holokausta i antisemitizma njezina je svojevrsna vječna tema.

Poljska se autorica prisjeća i slavnih kolega poput Andrzeja Wajde koji joj je pomogao u počecima karijere, a u sklopu u subotu emitiranog filmskog maratona posvećenog Agnieszki Holland prikazali smo njezine prve cjelovečernje filmove: 'Provincijske glumce' (1979.) i 'Groznicu' (1981.).

Pogledajte kako je Agnieszka Holland najavila emitiranje njezina filma 'Provincijski glumci' na HRT-u:




Na početku razgovora, koji su za Posebne dodatke s Agnieszkom Holland krajem 2018. godine u tonskom studiju u Varšavi vodili Nataša Vukas-Stanojkoski i Dean Šoša, glasovita poljska redateljica istaknula je da njezin novi film 'Mr. Jones' priča o velškom novinaru koji 1933. godine odlazi u Rusiju:

- On sanja o tome kako će intervjuirati Staljina zato što je on prvi intervjuirao Hitlera nakon što je Hitler došao na vlast. I tako on ode u SSSR. Ondje načuje da se nešto čudno navodno događa u Ukrajini. Kradomice odlazi iz Moskve. Novinarima je bilo zabranjeno putovati. U Ukrajini otkrije veliku glad, 'holodomor', koju je izazvao Staljin. Nakon toga je on pokušao svijet upozoriti, ali to mu nije bilo lako. Ostali mediji i njegovi kolege novinari bili su korumpirani, pogotovo glasoviti reporter Walter Duranty. On diskreditira Jonesa, tvrdi da je to laž, da ni o kakvoj gladi ne može biti riječ, da je budućnost blistava, da je Staljin vrlo uspješan. A vlade se boje upletanja u takvo zato što su zabrinute zbog rata koji se sprema. I tako dalje…

'Mr. Jones' je priča prije svega o gladi, ali i o lažnim vijestima, korumpiranim medijima i kukavičluku vlada, kao i o ravnodušnosti društva i ljudi, ističe Holland i nastavlja:

- Kad su se sve kockice filma posložile, iznenadili smo se koliko je relevantan, što zapravo nije dobro. Ali to je jedan od razloga zašto smo smatrali da je ovu priču nužno ispričati, priču o hrabrosti pojedinca, priču o hrabrom novinaru. I danas ima mnogo novinara koje ubijaju, ušutkavaju i zatvaraju. I to ne tako daleko od nas: u Rusiji, Turskoj, Iranu, Saudijskoj Arabiji i drugdje. S obzirom na to gdje sam rođena, kad i što je doživjela očeva obitelj, a i zato što sam živjela u represivnom režimu kakav je komunistička Poljska bila do 1989., bila sam senzibilizirana za povijest u globalu, za mehanizme koji podčinjavaju pojedinca i pretvaraju ga u igračku povijesnih događaja. A postoje i neka temeljna pitanja, povezana s holokaustom i Drugim svjetskim ratom, jednim od najtamnijih trenutaka u povijesti ljudskog roda. Vidi se ponor, koliko je sposobnost za zlo neizmjerno duboka i velika. I koliko je tanka granica između dobra i zla.

Po mišljenju Agnieszke Holland Drugi svjetski rat nije zapravo nikad prestao, već kao da je samo zaspao i može se svaki čas probuditi:

- Trenutak u kojem živimo sad, i svih ovih 80 godina u međuvremenu, da je to neka vrsta unutarnje i skrivene borbe protiv svih tih demona koji opet mogu izroniti. Bojim se da se sad vraćaju. Cjepivo holokausta je ishlapjelo 59 i novi naraštaji više nemaju svijest o tim opasnostima. Na primjer, zašto je Europska unija nastala? Glavni razlog je bio mir u Europi. Suradnja i zajedništvo. Umjesto sukoba, borbi i nadmetanja. Posebno je opasno vjersko i nacionalističko nadmetanje. Sad je ponovno isplivalo uvjerenje  da ćemo biti jači ako se razdvojimo. Politika se miješa u egzistencijalnu dimenziju kakvu imaju zločini protiv čovječnosti. Smatram da ta pitanja treba na neki način razmotriti. A svaki naraštaj tomu pristupa drukčije. Zato me ljuti kad čujem neke snobovske kritičare, direktore festivala ili ljude s utjecajem u kinematografiji: Opet film o holokaustu! Opet film o ratu! Naravno, kiča ima puno. Ako temi pristupiš sa željom da je prikažeš sentimentalno i bezbrižno, u neku ruku lažeš. Ali ako pokušaš dočarati bar djelić istine, mislim da to važno.

Holland smatra da je njezina dužnost da se povremeno vratim tim temama. 'Mr. Jones' primjerice nudi drugu perspektivu i drugu priču, ali ujedno bi se moglo reći da je to propitivanje prošlosti koja je prisutna u našoj sadašnjosti:

- Osobito komunistički zločini, i Staljinovi zločini, o njima se nekako puno manje zna i govori. Ljudi koji su se rodili poslije osamdesetih godina, oni za to jednostavno ne znaju. Čak ni u Rusiji. Staljin je ondje jedna od najpopularnijih povijesnih ličnosti. Narodni junak, a bio je masovni zločinac. Nema obitelji u kojoj nije bilo žrtava, ali ljudi su to nekako gurnuli u zapećak. Ako povijest ne možeš pravilno procijeniti, sve se može vratiti.

Poljsku kinematografiju Agnieszkae Holland smatra prilično iskrenom, no to nije lako postići jer teško je razotkriti mračnu stranu svoje povijesti:

- Službena politika prema povijesti, kakvu zastupa aktualna vlada, sve uljepšava i Poljake predstavlja kao junačke žrtve, koji su uvijek imali pravo, držali se hrabro i pravedno. Naravno, imali smo mi puno junaka, ali imali smo mi i puno mračniju stranu. Pogotovo u Drugome svjetskom ratu zbog odnosa Poljaka i Židova. Tu je ispisano mnogo mračnih stranica. Poljski povjesničari, filmaši i književnici hrabro su se uhvatili ukoštac s tim mračnim stranicama. Ali stajalište službene povijesne politike protivi se tom smjeru. U trenutku kad vlada odluči da je njezin posao  donositi zaključke o povijesnim istinama, bio to komunizam ili ne, može to biti i tržišna ekonomija, svejedno je. Povijest nas je naučila bar jedno, a to je da se politika ne smije miješati u povijesne istine. A ne da manipulira povjesničarima, a i kulturom i stvaralaštvom. Neke vlade danas, na ovim prostorima možda i u Hrvatskoj, a svakako u Poljskoj i Mađarskoj, pokušavaju se time poigravati, i to ne u pozitivnome smislu.
Kino Europa: filmska projekcija u čast Janu Palachu
Agnieszka Holland je na poznatu prašku akademiju FAMU odlučila otići iz niza razloga. Prvi i najjednostavniji je bio daj što u doba kad je maturirala, u Łódźu nisu primali one koji nisu imali drugi fakultet:

- Nisam htjela toliko čekati, ali motivacija je bila i politička: u Poljskoj je u to doba vladala velika napetost i nelagoda. Nacionalističko-antisemitski komunistički pokret je jačao. Bilo je jasno da ja me s takvim podrijetlom - otac mi je, naime, bio Židov kojeg su 1961. uhitili, a tijekom istrage je i umro, neće lako primiti na Filmsku akademiju, koja je bila pod nadzorom Partije. A treći razlog, koji je meni bio najvažniji: češka kinematografija je tada bila fantastična. Čehoslovački novi val hvatao je sve jači zamah: Miloš Forman, Ivan Passer, Věra Chytilová, Jan Němec, Evald Shorm i mnogi drugi. Prag je bio divan grad pa sam željela otići onamo. Nisam se zbog toga pokajala. To je razdoblje bilo presudno za mene kao mladu ženu. Ondje sam doživjela svoju umjetničku inicijaciju, seksualnu, povijesnu, političku inicijaciju. Doživjela sam praško proljeće. Nakon sovjetske intervencije u kojoj je nažalost sudjelovala i Poljska, tu su godinu obilježile pobune.

Poslije toga, prisjeća se Holland, polako ali sigurno nastupila je tzv. normalizacija, odnosno konformizacija i prihvaćanje laži koju je nametnulo društvo:

- Bilo je to u isti mah divno, ali i gorko iskustvo. Izvukla sam pouku o ljudima, povijesti, politici, o snazi pojedinca i o kukavičluku mase. To se odrazilo u mnogim mojim filmovima. Nakon što sam diplomirala na Filmskoj akademiji, pomislila sam, ostat ću u Čehoslovačkoj pa sam se udala. Ali nakon što je politička situacija postala nepodnošljiva: uhitili su me, bila sam osuđena i neko vrijeme provela u zatvoru, postalo je jasno da karijeru neću moći početi u Čehoslovačkoj. I tako smo se i muž i ja vratili u Poljsku. Zbog svog političkog određenja imala sam mnogo problema. Bez obzira na to što je Poljska ranih 70-ih postala otvorenija, a represija se smanjila. Ali nikad ne bih uspjela raditi da mi nisu pomogli stariji kolege. Pogotovo Andrzej Wajda, ali i Krzysztof Zanussi, koji mi je dao prvi posao. Wajda se istinski borio za mene, za moju slobodu govora i priliku da snimam filmove.

Wajda joj je jednom trenutku ponudio se da će je posvojiti pa da s njegovim prezimenom dobije zaštitu:

- I drugi kolege, recimo Krzysztof Kieślowski, zaista su se solidarizirali sa mnom. Pomagali su mi. To naše prijateljstvo, to što smo zbili redove i jedni drugima pomagali, zbog toga je naša kinematografija u 70-ima bila tako snažna. Zato smo se probili i na međunarodnu scenu. Ali najvažnija od svega bila je njezina važnost za poljsko društvo. Ti su filmovi bili prilično tužni, mračni, prilično tmurni, sivi. Publika ih je voljela. Bez ikakve komercijalizacije ili reklame. Neke od njih pogledalo je i više od milijun gledatelja. Nikada ja nisam odlučila da ću emigrirati. Ali našla sam se izvan Poljske kad je proglašeno izvanredno stanje i kad se pojavio pokret Solidarnost. I tako sam odlučila ostati u inozemstvu, na Zapadu, zato što sam željela raditi.

Pogledajte kako je Agnieszka Holland najavila prikazivanje filma 'Groznica' na HRT-u:



Nakon nekoliko godina Holland je uspjela snimiti svoj prvi inozemni film 'Gorku žetvu', koji je nastao u Njemačkoj:

-  Bio je to maleni, niskobudžetni film. Moj prvi film s temom holokausta. Bio je nominiran za Oscara kao najbolji strani film. To je iznenadilo sve, pa i mene, a to mi je pomoglo u radu poslije. Moj drugi film bila je 'Europa Europa'. Snimila sam ga u koprodukciji s istim njemačkim producentom G. Braunerom koji je prije koji mjesec navršio stotu godinu. Taj film je stvarno postigao velik uspjeh. Dobila sam Zlatni globus, a da ga je Njemačka prijavila za Oscara u kategoriji stranog filma, sigurno bi dobio Oscara, ali to iz nepoznatog razloga nisu učinili. Bili smo nominirani za najbolji scenarij. Tim filmom sam zaista privukla pozornost. Dobila sam mnogo ponuda iz američkih studija. A ja sam odlučila snimiti dječji film Mislila sam da ću zadržati veću kontrolu ako budem snimala dječji klasik. Možda u tome i ima logike. Najvažnije od svega, to je film koji i dalje funkcionira. I dalje ga prikazuju mladim gledateljima. I dalje služi u obrazovne svrhe.

Agnieszka Holland radila je na nekoliko odličnih televizijskih serija poput 'Žice' i 'Kuće od karata' – i to je, kaže ona bila svjesna odluka:

- Potkraj devedesetih godina, na početku 21. stoljeća, postalo je sasvim jasno da je prostor za nešto što ja nazivam filmom srednjeg puta, dakle, filmovi koji su osobni, važni po temi i sadržaju, a publici su čitki i privlačni, filmovi s vrlo jakom radnjom, prostor za takve filmove je nestao. Takve je filmove postalo sve teže stvarati i distribuirati. Festivali su više usredotočeni na umjetnički tip filma subjektivnije perspektive, na avangardnije filmove, a u njima naglasak nije na radnji. Hollywood se usredotočio više na specijalne efekte, velike filmove o superjunacima ili na animaciju i dječje obiteljske filmove. A filmovi kao što su Coppolini, filmovi Hala Ashbyja, filmovi Andrzeja Wajde, filmovi koji su meni osobno bili najvažniji, oni su nestali, a i danas ih ima jako malo. Zato se publika počela okretati od kinematografije koja je ambiciozna, ali otvorena gledatelju. Takve priče više nisu postojale ili su bile vrlo rijetke. Taj ispražnjeni prostor zauzele su ambiciozne televizijske serije.

Takve su serije, napominje Agnieszka Holland, ujedno pokazale da publika traži epske priče i da želi likove i radnju pratiti dulje od dva sata kao u kinu:

- Nešto slično se dogodilo u 19. stoljeću, u doba industrijske revolucije. Ljudi su najednom poželjeli širi raspon pa se rodio veliki roman realizma. Stekao je veliku popularnost u gotovo svim zemljama. Tu su bili Dickens i Thackeray u Velikoj Britaniji, odnosno Engleskoj; Stendhal, Hugo i Balzac u Francuskoj; Dostojevski i Tolstoj u Rusiji. Dakle, pojavila se potreba za pričama koje su pokrivale široki raspon i obuhvaćale ono što je Hegel nazivao cjelovitošću. Jasno, samo je nekoliko televizijskih serija koje imaju ambicije kakve su imali ti romani. Za mene je recimo 'Žica' bila veliki američki roman u audiovizualnom pripovjedačkom mediju. Sjećam se da se potkraj devedesetih počelo govoriti o tome kako mlada publika koncentraciju može zadržati jako kratko , da ih zanimaju samo videospotovi. Tad je MTV doživio uzlet. No, pokazalo se da ta mlada publika sadržaj može pratiti osam sati, u komadu odgledati cijelu sezonu neke televizijske serije.

Zato je i pripovijedanje televizijskih priča postalo sve više inovativno, komentira Holland dodajući da su teme koje su televizijske serije obrađivale postale relevantnije i aktualnije nego teme u filmovima:

- Najednom je to postao medij koji je bio najprivlačniji. Televizijskim serijama sam se bavila 15 godina, dakle, snimala ih redovito. Ne previše, ali bar jednu epizodu na godinu, a katkad dvije ili više. Mislim da se pojavila kriza, serije su postale žrtva svog uspjeha. Snima se previše serija, nisu baš dobro napisane, nisu tako originalne kao prije. Reciklira se puno tema koje su već bile obrađene. Ne oduševljavaju me više kao prije nekoliko godina, ali i dalje je to medij sa snažnim utjecajem na publiku zato što je publika sad ovisna o tim serijama.

Pogledajte snimku cijelog intervjua s Agnieszkom Holland, prikazanog u emisiji Posebni dodaci, a srijedom na HTV3 možete pratiti ciklus Godina poljskog filma u sklopu kojega čemo emitirati i ostvarenja naše sugovornice: