18. svibnja 1941. - Rimski ugovor

U Rimu je u svibnju 1941. potpisan sporazum kojim se Nezavisna Država Hrvatska odrekla mnogih hrvatskih područja. Uoči potpisivanja poglavnik Ante Pavelić došao je 18. svibnja 1941. u glavni talijanski grad s pratnjom od oko sto ljudi kako bi što svečanije obilježio taj trenutak.

Rimski sporazum, potpisan sljedećeg dana, bio je po mnogima jedna od najvećih izdaja u povijesti hrvatskog naroda. Prema tom ugovoru, što su ga potpisali Pavelić i Mussolini, Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju i to područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.

Poglavnik, doktor Ante Pavelić, želio se Mussoliniju odužiti za usluge koje je ustaški pokret dobio od talijanskih fašista. Odmah nakon sklapanja sporazuma Italija je napravila novu administrativnu podjelu ustupljenih područja.

Dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, s otocima Krkom i Rabom, priključila je Riječkoj provinciji, a anektirani dijelovi Dalmacije i Boke Kotorske s otocima, zajedno s bivšom Zadarskom provincijom, ušli su u sastav guvernata Dalmacije, tako da je Dalmacija opet bila administrativno podijeljena na tri pokrajine: Zadarsku, Splitsku i Kotorsku.

Rimskim sporazumom Pavelić se odrekao i mornarice. Pod vladavinom fašista u tim je krajevima provođena sustavna talijanizacija. Narod Dalmacije, Hrvatskog primorja i drugih krajeva pod talijanskom vlašću, na različite je načine pružao otpor. Stvarane su partizanske skupine i veće jedinice, a nakon kapitulacije Italije, u jesen 1943., partizanima u tim krajevima pridružio se još veći broj ljudi.

U dokumentima najviše partizanske vlasti, AVNOJ-a i ZAVNOH-a. Još je za vrijeme rata bilo predviđeno da se ti krajevi vrate matici zemlji. Poslije rata to je i ostvareno, ali su zajedno s Hrvatskom ušli u sastav Jugoslavije.