'Cigla' Filipa Šovagovića premijerno u Gavelli

Nova premijera zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta Gavelle je 'Cigla' koja večeras stiže na pozornicu. Po tekstu Filipa Šovagovića komad postavlja redatelj Krešimir Dolenčić.

Radi se o 'vremenskom putovanju' koje prijelomnu godinu 1991. koristi kao metaforu za suočavanje s teretom nasljeđa prošlosti. Praizvedena 1998. u Splitu, 'Cigla' je drama o raspadu sustava, obitelji i pojedinca ispisana kao svojevrsna kronologija događanja u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine.

- U vrijeme kada je napisana i praizvedena, 'Cigla' je bila jedan svježi tekst o ratu i poraću, no u godini 2019., godina 1991., koja je svima je nama nekakav međaš, nešto s čime se suočavamo svaki dan, postala je gotovo kao neka metafora života; danas uzbune i mobilizacije postoje u nekom drugom obliku danas smo pucanjem, mobilizacijama, uzbunama i ratovima opterećeni na jedan drugačiji način, rekao je Dolenčić najavljujući predstavu na konferenciji za novinare.

- Šovagovićev je tekst svevremenski, pa se proces rada na predstavi, polazeći od izvornoga predloška, pretvorio i u potragu za odgovorom na pitanje zašto glumac uopće izlazi na pozornicu, što tamo treba raditi, kome se obraća i čemu sve to skupa. Gavella nam je dala zanimljiv impuls da se zapitamo oko kazališta danas, da promišljamo neke stvari u sebi i da možda otkrijemo neke nove, kazao je Dolenčić.

U središtu priče su četvorica braće Ciglenečki. Njih igraju Filip Križan (Cigla), Ranko Zidarić (Levi), Enes Vejzović (Adam) i Ivan Grčić (Stanko). Igraju još Tena Nemet Brankov (Đana), Ivana Bolanča (Elvira) i Đorđe Kukuljica (Picek).

Filip Šovagović napomenuo je da mu je iznimno drago što njegov tekst postavlja upravo Dolenčić, koji ga je prije dvadeset godina i doveo u Gavellu, te što je na predstavi okupljen tim glumaca koji obuhvaćaju čitav dijapazon generacija ansambla toga teatra.

- Tekst problematizira neke od ključnih neuralgičnih točaka hrvatskih devedesetih, ali gledajući predstavu, gledatelji će shvatiti da se neke stvari nisu mogle dogoditi niti 1991. niti 1998., da se neke stvari ipak događaju danas, rekao je Šovagović.

Dramaturg je Dubravko Mihanović, scenografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, kostime osmišljava Tea Bašić, glazbu Ivan Josip Skender. Zvuk oblikuje Branko Puceković, svjetlo Zdravko Stolnik, a u predstavi je korištena arhivska građa koju je Gavelli ustupio HRT.

Detalje o novoj Gavellinoj premijeri doznala je ekipa emisije Kultura s nogu koja je ugostila Filipa Šovagović: