Hipersenzibilna djeca - izazov današnjice

Današnje moderno okruženje često ne ostavlja previše prostora za osjetljivost, ranjivost i mekoću. U tome se izrazito osjetljiva djeca malo teže snalaze i često njihove emocije bivaju zamijenjene za razmaženost i svojeglavost. Što je hipersenzibilnost i kako se nositi s hipersenzibilnim djetetom?

Ako u internetsku tražilicu utipkate hipersenzibilno dijete, naći ćete brojna svjedočanstva roditelja koji traže savjete kako olakšati svom djetetu nošenje s emocijama. Hipersenzibilnost karakteristika je djece, a kasnije i odraslih koja nije uvjetovana odgojem ili situacijom, već je urođena.

- Utvrđeno je da tu ima i genetike i građe mozga, nije neurološki poremećaj, to je važno reći, naprosto dublje procesiraju sve informacije koje primamo - objašnjava dječja psihologinja Radojka Sućeska Ligutić.



Svi ljudi koriste proces senzorne integracije, složeni neurološki proces koji organizira sve osjete iz vlastitog tijela i iz okoline kombinira u cjelinu kako bismo mogli primjereno reagirati.

- Pojednostavljeno rečeno, ako vi i ja imamo 10 nekakvih boja, a netko tko je hipersenzitivan ima 50. Što znači da barata s većim i složenijim brojem informacija i sad tako u svakom kanalu, i emotivno i u promišljanju i sve - pojašnjava psihologinja.

Takva djeca često dobivaju etiketu usporenih i sramežljivih što im dodatno stvara neku vrstu nesigurnosti.



Ta su djeca često jako osjetljiva na umjetnost, glazbu, sliku, oni doživljavaju nijanse koje prosječna osoba ne vidi i ne čuje. Kod njih često dolazi do preopterećenja osjetilnim informacijama. Imaju potrebu da ih se pusti na miru ili da se povuku i ne mogu odmah reagirati jer moraju "probaviti" sve  informacije.

Pogrešno etiketiranje takve djece kao plašljive, sramežljive ili povučene može dovesti do pojave anksioznosti kod te djece kojih je 20 posto u populaciji.

- Oni ne vole gužvu, ne vole kad je puno zadataka odjednom, nego da je jedno po jedno, da su jasne upute. Treba vidjeti po samom djetetu, ako ga smeta buka, truditi se da radi u mirnom prostoru, kad se druži da se druži s jednim prijateljem, ne s grupom, barem ne tako često - savjetuje psihologinja.

Važno je naučiti dijete taktikama da prepozna prezasićenje doživljajima i informacijama, da se nauči nekako povući i fizički i u sebi naći svoje takozvano "sretno mjesto".