29. svibnja 1953. - Osnovano Dramsko kazalište Gavella

"Moramo u sebi srušiti mnogo našega teatra da bi na našoj sceni mogao progovoriti čovjek." Tako je govorio kazališni mag Branko Gavella koji se s asistentima Kostom Spaićem, Mladenom Škiljanom, Dinom Radojevićem te s mladim glumcima nezadovoljnicima iz HNK i iz Slovenije upustio u pustolovinu stvaranja novoga teatra.

Zapisao je to glumac Pero Kvrgić, član skupine 30-ak glumaca i redatelja koji su preuzeli zgradu "Malog kazališta" u Frankopanskoj 10 u Zagrebu i 29. svibnja 1953. osnovali Zagrebačko dramsko kazalište. Bili su tu Nela Eržišnik, Mia Oremović, Drago Krča, Sven Lasta, Bobi Marotti, književnici Mirko Božić, Petar Šegedin, Marijan Matković, likovni umjetnici Edo Murtić, Božidar Rašica, Kamilo Tompa.

Prvim direktorom novog kazališta imenovan je književnik Pero Budak. Zbog obnove prostora, prva je predstava izvedena na gostovanju u Subotici, a za hrvatske gledatelje kazalište je vrata otvorilo u listopadu 1954., predstavom "Golgota" Miroslava Krleže, u Gavellinoj režiji. "Osjećali smo se kao glumački plesači oduševljene mladosti koji su napustili Predstavu vremena pod staljinističkim bremenom i Spektakl akademiziranog i šablonskog kazališta nad kojim su blistale pojedinačne glumačke veličine", svjedoči o novom teatru Pero Kvrgić.

U prvoj sezoni Gavella osim"Golgote" postavlja Krležinu dramu "U logoru", Kosta Spaić režira Lorcu, Mladen Škiljan Steinbecka, a Dino Radojević Arthura Millera. U tom su teatru radili naraštaji naših ponajboljih redatelja, od Violića, Para i Durbešića, preko Juvančića, Gerića, Kljakovića do Carića, Kunčevića, Večeka, Mesarića i Dolenčića, da spomenemo samo neke. Igrana su djela svjetskog repertoara kao i hrvatskih klasika i suvremenih autora. Od Držića i Vojnovića do Matišića i Šovagovića.

Godine 1970. ime teatra promijenjeno je u Dramsko kazalište "Gavella", kojem je poslije dodano i "gradsko", pa se danas zove Gradsko dramsko kazalište "Gavella". Mnoge predstave koje je publika rado gledala i kritika je uvrstila u antologiju hrvatskog teatra. Kroz proteklo vrijeme, uz uzlete i padove, teatar u Frankopanskoj izrastao je u jednu od najvažnijih kazališnih kuća u Zagrebu i Hrvatskoj.