1. lipnja 1926. - Rođena Marilyn Monroe

Na današnji dan 1926. u Los Angelesu je rođena glumica Norma Jeane Mortensen, poznatija kao Marilyn Monroe.

Najslavnija poslijeratna platinasta ljepotica američkog filma, filmski seks-idol pedesetih godina, doživjela je sličnu sudbinu kao njezina predratna prethodnica i imenjakinja Jeane Harlow. Na isti su način iz pokrajine stigle u središte snova – Hollywood - proživjele kratak, ali buran život i završile samoubojstvom.

Njezina majka, filmska montažerka Gladys Monroe, ostavljena od zakonitog supruga Mortensona i ljubavnika Gifforda (vjerojatnog oca djevojčice), bila je problematičnog psihičkog zdravlja i nespremna za dužnost samohrane majke. Skrb o Normi Jean preuzela je stroga vjernička obitelj Bolender. Posjeti neurotične majke i bake samo su pogoršavali loše dane djetinjstva. Pri jednom posjetu baka Della je u napadu manične depresije pokušala unuku usmrtiti gušenjem. Rijetki stvor koji je Normi Jean davao ljubav bio je njezin pas Tippy. Jednog dana pas je pronađen mrtav i od tada traje Normina potraga za ljubavlju.

Godinu dana (1933.-1934.) dijeljenja doma s obitelji glumca Georgea Arlissa unijelo je veliku promjenu. Tu se upoznala sa svijetom filma i naučila pjevati prve nereligiozne pjesme. Neko je vrijeme smještena u domu para iz Comptona koji ju je čitave dane tjerao na pomaganje u raznošenju potrepština kupcima. Potom se našla u domu notornog alkoholičara, pa u sirotištu…

Konačni oproštaj od djetinjstva nastupit će samo 18 dana nakon 16 rođendana. Kako ne bi bila vraćena u sirotište, njezini je staratelji nagovaraju na udaju. I tako je 19. lipnja 1942. Uplovila je u bračne vode s pet godina starijim Jimom Doughertyjem. Suprug odlazi u trgovačku mornaricu i Norma živi s njegovim roditeljima i radi u Burbanku u ratnoj industriji (lakira trupove aviona, pregledava i slaže padobrane).

Fotograf David Conover doći će u tvornicu snimati žene koje pomažu uspjeh ratnih operacija i otkriti Normu. Potpis za rad fotomodela u agenciji za modele Blue Book omogućit će joj da se do proljeća 1945. pojavi na 33 naslovnice nacionalnih magazina. Boja kosu u plavo i debitira u kratkom nijemom filmu agencije - reklamira ljetnu haljinu i kupaći kostim. Dne 11. ožujka 1946. potpisuje ugovor s agencijom za talente National Concert Artists Corporation, a u svibnju u Las Vegasu čeka papire za razvod.

Želja da postane filmska glumica dovest će je do filmske kompanije Fox. Nakon razmatranja mogućnosti da postane Jean Norma ili Carold Lind, pobijedilo je ime Merilyn Monroe. U kolovozu 1947. raskida ugovor s tvrtkom Fox, jer unatoč ljubavnoj vezi s izvršnim producentom Joe Schenckom dobila je samo ulogu veslačice u dnu jednog kadra romantične komedije Scudda Hoo! Scudda Jay! Potpisivanje ugovora s filmskom tvrtkom Columbia Pictures dovelo ju je u vezu s Fredom Kargerom, glazbenikom koji ju je povremeno podučavao pjevanje. 

U njezinu životu izuzetnu će ulogu imati agent za glumce Johnny Hyde, muškarac koji će zbog nje ostaviti svoju obitelj i do smrti je bespogovorno voljeti. Nakon njegove smrti prvi put će pokušati izvršiti samoubojstvo, znajući kako vjerojatno nikad više neće biti tako voljena.

Bila je samoironična kad su je 1953. pozvali da nakon filma Muškarci vole plavuše zajedno s Jane Russel u cementu ostavi otisak ruku i stopala, rekavši: Jane bi trebala ovjekovječiti svoju stražnjicu, a ja grudi. Po tome nas pamte. Susret s američkim vojnicima u Koreji i njihovo burno odobravanje činit će joj se najljepšim trenutkom koji je ikad proživjela. Zasićena ulogama koje je ne zadovoljavaju, 1955. okrenula je leđa Hollywoodu i otišla u New York učiti glumu u Actor's studiju.

Želeći se osloboditi tiranije holivudskih studija s fotografom Miltonom Greenejem osniva tvrtku Merilyn Monroe Productions. Još u braku s Doughertyjem upušta se u nove ljubavne odnose. Svi životopisci tvrde kako je ta senzualna žena voljela voditi ljubav. Uživala je davati se i uzimati tjelesno, tvrdeći da je seks jedan od rijetkih čistih i jasnih odnosa između dvoje ljudi. Ipak svaki njezin pokušaj da u braku nađe smirenje nije bio plodotvoran.
Imala je tri neuspješna braka. Uz momka iz susjedstva supruzi su joj bili i dvojica slavnih Amerikanaca. Drugi suprug, slavni igrač bejzbola, Joe di Maggio bio je muškarac koji joj je bio spreman pružiti sve ono za čim je tragala osim spremnosti da tolerira pažnju drugih muškaraca i pristane na to da ona nastavi hodati vlastitim putem slave. Iako je umrla osam godina nakon njihovog razvoda upravo je Joe di Maggio snosio troškove njezina pogreba.

Treći suprug Arthur Miller nije čak bio ni na pogrebu. Kada se pročulo kako ne namjerava doći na posljednji ispraćaj, novinari su Millera upitali o razlozima nedolaska, na što je on odgovorio: Zašto bih trebao doći? Nje tamo ionako neće biti. Zbog Millera je prihvatila židovstvo. Kad se udala za tog znamenitog dramatičara, govorilo se da se meso vjenčalo s mozgom. Unatoč dvama spontanim pobačajima, pokušajima samoubojstva i sukobima, uspjeli su brak održati gotovo četiri i pol godine. Iza njih, kao najvrednija zajednička tvorevina, ostao je tek film Neprilagođeni.

Novinar Robert Slatzer je navodno bio njezin četvrti, tajni suprug. Na četrdesetoj godišnjici njezine smrti Slatzer na njezin je grob položio vijenac od bijelih ruža, njezino najomiljenije cvijeće. Yves Montand navodno joj je također bio ljubavnik. Baš kao Frank Sinatra, Marlon Brando i braća Kennedy. Neporecivo je i da je Johnu Kennedyju otpjevala najseksepilniji Happy birthday ikada.

Prije no što je popila (svojom ili tuđom voljom, a možda tek slučajno) preveliku količinu barbiturata pomiješanu s viskijem i tako zauvijek u noći s 4. na 5. kolovoza 1962. napustila ovaj svijet, Marilyn je bila izbačena sa snimanja filma Something's Got to Give. Neumoljivost filmske mašinerije više nije mogla trpjeti njezine nedolaske, drogiranost i izgubljenost. Možda je uzrok njezine smrti sporan, ali je posve jasno da je godinama uspijevala opstati samo zahvaljujući gomili lijekova i litrama šampanjca koje je lila u sebe ne bi li zaboravila nešto što ju je trajno tištilo.