4. lipnja 1798. - Umro Giovanni Giacomo Casanova

Venecija godine 1743. grad je u kojemu različite darovitosti mogu doći do izražaja. Osamnaestogodišnji Giovanni Giacomo već se niz godina školuje za svećenika.

Veoma je bistar, dobro potkovan u teologiji, izvrstan je violinist i član zbora. Međutim, mladićevo uspješno školovanje nije usklađeno s njegovim katkad raspuštenim ponašanjem. Štoviše, vjeroučitelji smatraju takvo ponašanje skandaloznim, te ga, kao primjer drugima, izbacuju iz škole. 

Teško je povjerovati da je ovo početak životopisa jednog od najvećih pustolova u povijesti, Casanove, koji je stekao svjetsku slavu kao kockar, ženoljubac, mešetar i pisac knjiga o vlastitim pustolovinama. Slavni talijanski redatelj Fellini snimio je 1976. o njemu istoimeni film. 

Giovanni Giacomo Casanova, samozvani Chevalier De Seingalt, rođen je 2. travnja 1725. u obitelji venecijanskoga glumca. Nakon neuspjela školovanja za svećenika, postaje tajnikom kardinala Acquavive, te violinist u venecijanskom kazališnom orkestru. Istodobno, njegova dva mlađa brata postala su poznati slikari. 

Tih godina Casanovu optužuju zbog mešetarstva i crne magije, te odlazi u Lyon, a zatim i Pariz gdje se priključuje slobodnim zidarima. Casanova se kreće u visokom društvu, upoznaje Josipa II, Katarinu Veliku i druge vladare. Druži se s Mozartom i Voltaireom. No uglavnom kocka, karta i putuje Europom. 

Poslije povratka u Veneciju stalno ga prate uhode, te je na koncu uhićen zbog sitnih uličnih kockanja i varanja. Nakon godine dana tamnovanja u zloglasnoj venecijanskoj tamnici Piombi, uspijeva potkraj 1756. probiti otvor na krovu zatvora, te bježi u francusku metropolu. 

U Parizu Casanova pokreće prvu javnu lutriju i preko noći postaje bogat. Istodobno, piše svoju prvu knjigu Povijest moga bijega iz mletačke tamnice, te prevodi Homerovu Ilijadu i počinje pisati utopistički roman Icosameron. Međutim, stalna strast za kockanjem, mešetarstvo i dugovi prisiljavaju ga na odlazak iz Pariza. 

Povlači se širom Europe, a posljednjih desetak godina skrasio se u Češkoj gdje je dobio namještenje knjižničara i tajnika grofa Waldsteina. Iscrpljen bolešću i pustolovnim životom, Casanova gotovo više nikamo ne izlazi i većinu vremena provodi pišući svoja sjećanja kojih će biti dvanaest svezaka, odnosno 4 tisuće stranica. 

Umro je 4. lipnja 1798. u jednom zamku na sjeveru Češke u 73. godini, ne dočekavši tiskanje svojih Memoara, a upravo će ga oni tijekom nadolazećih stoljeća proslaviti kao najvećega svjetskog pustolova i ženskara.