4. lipnja 1939. - Slučaj broda Saint Louis

Bježeći pred Hitlerovim terorom, brod prepun izbjeglica krenuo je 1939. iz Hamburga u Havanu.

Nacisti su Židove posprdno ispratili glazbom. Iako su sve formalnosti o primanju izbjeglica bile riješene, kubanska je vlada u posljednjem trenutku odbila primiti nesretnike iz nacističke Njemačke. Odbijena je i financijska potpora američkih židovskih organizacija, koja je iznosila tada vrtoglavih 500 dolara po osobi.

Kapetan Saint Louisa tada se uputio prema obalama Floride, s nadom da će predsjednik Roosevelt imati razumijevanja i odobriti azil njemačkim Židovima. U daljini su se već vidjela svijetla Miamija, no brod nije dobio dozvolu za pristajanje. Predsjednik Roosevelt nikada se nije oglasio na molbu. Iako je 95 posto Amerikanaca osuđivalo progone Židova u Trećem Reichu, čak 77 posto javnosti bilo je protiv veće ulazne kvote za useljenje.

Političari su smatrali da bi dolazak velikog broja kvalificirane radne snage samo pogoršao stanje u njihovim izbornim jedinicama. Zato je State Department putnicima Saint Louisa cinički poručio da stave svoja imena na listu čekanja kako bi s vremenom dobili imigrantsku vizu, za što naravno izbjeglice nisu imale vremena. Time je mnoge osudio na smrt. Brod je zaplovio natrag prema Europi.

U strahu od povratka u Hitlerovu Njemačku, Židovska je organizacija 4. lipnja 1939. podnijela molbu europskim vladama da ipak nekako smjesti već razočarane putnike. Razumijevanje su našli kod Francuske, Velike Britanije, Belgije i Nizozemske, koje su prihvatile židovske izbjeglice. Kada je Hitler 1940. munjevitim udarima okupirao velik dio zapadne Europe, većina putnika sa Saint Louisa ponovno se našla pred nacističkim pogromima. Smatra se da je od 937 Židova u nacističkim logorima živote izgubilo njih 250, pa je slučaj zlosretnog broda i njegovih putnika zauvijek ostao crna mrlja na savjesti američke birokracije.