7. lipnja 1991. - Pobuna u Lepoglavi

7. lipnja 1991. okončana je dvodnevna pobuna zatvorenika u Lepoglavi.

Zbog nehumanih uvjeta u lepoglavskoj kaznionici izbilo je nekoliko pobuna tijekom 20. stoljeća, a prva veća koju je morala ugušiti vojska bilježi se još 1903. Kaznionica je osnovana 1854. u nekadašnjem samostanu pavlina, što je rijetkost, s obzirom na to da djelovanje lepoglavskih pavlina čini temelj hrvatske kulturološke i akademske povijesti.

U prvom razdoblju uvjeti boravka u kaznionici bili su krajnje nehumani. Nakon raspada Austro-Ugarske, režimi kraljevina SHS i Jugoslavije, zatim NDH i na kraju socijalističke Jugoslavije, kaznionicu su upotrebljavali i za političke neistomišljenike. Brojni poznati Hrvati boravili su u Lepoglavi, među ostalima Josip Broz Tito, kardinal Alojzije Stepinac i Franjo Tuđman.

U posljednjim danima prije razdruživanja Hrvatske i Jugoslavije u Lepoglavi je izbila pobuna. Povod za nezadovoljstvo bili su loši uvjeti, strogoća čuvara, ali i nezadovoljstvo jer nedavna amnestija nije obuhvatila veći broj zatvorenih. Dobro organizirani pobunjenici zarobili su skupinu od dvanaest zatvorskih čuvara i u središnjem dijelu zatvorske zgrade izazvali požar. Tražili su smjenu direktora zatvora te zahtjevali da ih obiđu najviši dužnosnici Vlade, Sabora i Ministarstva pravosuđa.

Nakon dva dana talačka je kriza završila, ali tek nakon što su intervenirali pripadnici specijalne Antiterorističke jedinice Lučko i varaždinskih „Roda“ te domicilne jedinice za posebne namjene. Pobuna u Lepoglavi izbila je u vrlo nezgodno vrijeme začetka formiranja hrvatske vojske i preustroja policijskih snaga. No pripadnici specijalnih jedinica policije učinkovitom intervencijom pokazali su da će u skoroj velikosrpskoj agresiji biti važan čimbenik u obrani suvereniteta napadnute Hrvatske.