Zapuštena ljepotica Stoja

Malo je mjesta koje pričaju priču o povijesti mora, grada i njegovih stanovnika. Jedno takvo mjesto nalazi se u Puli. Kupalište Stoja, ili kako ga nazivaju Puležani starije generacije - Bagno Stoja, nekoć je bilo okupljalište gradske elite. Danas je zapušteno i prazno. No, manje je poznato da kupalište ima jednog stanovnika čija obitelj tamo živi već pet generacija. On, zajedno s drugim Puležanima, čuva priču o tom mjestu uspomena.

- Moj otac, Ivan Nini Načinović čovjek je koji je položio državni ispit u Genovi, za spasioca na moru. U svom vremenu spasio je 636 osoba u 51 ljeta, ljetnih sezona. Inače, 5 generacija već živimo na ovom kupalištu, evo ja sam jedan od tih, neki nisu kod kuće, ali tu smo - kaže Vladimir Miro Načinović, stanovnik kupališta Stoja.

Za Pulu se govori da je grad prekinute tradicije. No, primjer Mire Načinovića pokazuje da nije tako. Upravo ovdje, na trenutno praznom i zapuštenom kupalištu Stoja, nalazimo tračak izgubljenog kontinuiteta pulskog gradskog đira. Ovo je mjesto memorije jednog grada. Mjesto na kojem i danas, ako pažljivo osluhnete, more priča o nekoj drugačijoj, staroj Puli.

Kupalište je otvoreno u srpnju 1936. Bilo je to arhitektonsko ostvarenj mladog pulskog arhitekta Enrica Trolisa. Trolis je radio kao dizajner brodskih nastambi u Uljaniku. Zato je kupalište inspirirano brodskom palubom i okruglim oknima. Do gradnje Stoje Puležani su se kupali u gradskoj luci, na kupalištu Bagno Polese. No rastuća industrija kulturu kupanja preselila je na gradsku periferiju.

- Od samog početka svog djelovanja, svakako je kupalište Stoja bilo okupljalište neke pulske građanske elite. Otići na more, pogotovo u tim godinama, bilo je dokazivanje svog građanskog statusa - kaže povjesničar David Orlović.

- Jedna od lijepih stvari ovog kupališta je što postoje, a i dan danas, kabine, obiteljske kabine u kojima obitelji drže vlastite stvari, pa eto tako i moja iz generacije u generaciju se posjed ove kabine mijenja - dodaje Orlović.

Lijepe dane na Stoji pamte i nekadašnji pulski mladići.

Sandro Skomeršić otkriva kako otprilike 64 godine dolazi tu. I puno mu znači, kaže, proveo je djetinjstvo u kupalištu.

Giulio Ladavac priča nam urbanu legendu da su u utrobi morske nemani pronađeni ostaci čovjeka koji je morem bježao u Italiju. Priča nam i kako je za dlaku izbjegao smrt na drugom pulskom kupalištu, Vargaroli, gdje je 1946. u eksploziji mina poginulo više od 60 kupača. No na pitanje o Stoji danas, rastužio se.

- Ja ne krivim, nisam političar, ali je to užasno za nas koji znamo od malih nogu, da je jedno kupalište tako pušteno u derutnom stanju - kaže.