Na more ka na ribarnicu

Tomo Sparožić bio je načelnik općine Omišalj. Prije toga bio je rukovoditelj  u poduzeću Hoteli Omišalj. Odlaskom u mirovinu vratio se moru i ribolovu za koje ga je sudbina vezala kad je imao tek 6 godina. U Omišlju, a i šire, tko god ga poznaje, reći će - Tomo je veliki  ribar.

I voli pričati o ribama. Od djetinstva upijao je sve što su ribari o ribolovu govorili. I od njega savjete vrijedi zapamtiti, jer su cjeloviti, argumentirani.

S morem i ribarenjem spojila ga je nužda. Pet dana prije nego li je cijela obitelj Sparožić trebala otići u Ameriku, otac mu se teško razbolio. Da bi se obitelj prehranila i Tomo je morao raditi.

Iz tog vremena pamti dobre i siromašne ulove. Pamti priče i razgovore starijih u onim satima kada se čekalo da se riba skupi pod feral.

O tim vremenima ribarenja i ribarskog prigovaranja govori s velikim poštovanjem. Vladale su tada u ribarstvu užance, nepisana pravila, kakve bi, kaže, danas zakonodavci trebali uvažavati i uvrstiti u regulativu. Bilo je reda na moru.

Lov ostima njegov je omiljen način lova. To je, kaže, iskonski lov u kojemu ima nečeg viteškog. Ostima ulovi ribu, a u mrežu, na parangal ili udicu, riba se ulovi sama. Za njega govore da na more ide kao na ribarnicu. Točno zna gdje i što će uloviti. A dobri mu prijatelji to će posvjedočiti, jer ga vole i pratiti u ribolovu. A susret kada se dogodi završi i ribljom marendom, jer Tomo Sparožić sav ulov ne nosi uvijek kući. More i ribolov za njega su nešto iznad ulova.