19. lipnja 1992. - Napad na Dubrovnik

Grad Dubrovnik, jedinstveni svjetski spomenik kulture, u petak, 19. lipnja 1992., napali su topovima iz istočne Hercegovine srpsko-crnogorski vojnici i četnici, ili posljednji europski barbari XX. stoljeća, kako ih je netko nazvao.

Usred bijela dana, dok su gradske ulice bile prepune civila, podmuklo su zasuli grad i njegov glasoviti Stradun stotinama topovskih i minobacačkih projektila. Poučeni barbarskim ispadima, Dubrovčani su se odmah sklonili s ulica i izvan domašaja oružja, pa je teže ranjen samo jedan civil. Među hrvatskim borcima nije bilo ranjenih.

Međutim, posljedice su, pogotovo nakon pogleda na gradsku jezgru, natjerale suze na oči mnogim Dubrovčanima. U višesatnome zločinačkom  napadu teško su oštećeni najvredniji spomenici kulture upisani u svjetsku baštinu. Fotografije i snimke toga kulturocida obišle su cijeli svijet. U izvješću koje je odaslano svjetskoj organizaciji UNESCO navodile su se posljedice više od stotina neprijateljskih granata. Stradali su: palača Sponza, u kojoj je smješten poznati povijesni arhiv; franjevački i dominikanski samostan, najstarija europska židovska sinagoga, muslimanska džamija, pravoslavna crkva, biskupsko sjemenište,  crkva svetog Vlaha, gradske zidine, tvrđava Bokar, gradska kanalizacija iz XIV. stoljeća i još mnogo toga. Na Stradunu su bili vidljivi ostaci fosfornih granata, koji su svjedočili kako su barbari namjeravali zapaliti dubrovačku povijesnu jezgru.

Šteta bi bila i veća da Hrvatska vojska nije žestoko uzvratila. Iz grada je srbočetnicima poslana poruka: Zapamtit će vam to Dubrovnik i izdržati! U povijesti Dubrovnik je prije ili poslije, na ovaj ili onaj način, uvijek pobjeđivao.