22. lipnja 1593. - Bitka kod Siska

Nakon stoljeća i pol neprekidnog osvajanja hrvatskih krajeva osmanska vojna sila napokon je zaustavljena 22. lipnja 1593. u bitci kod Siska.

Poslije pada Sigeta, Turci tridesetak godina nisu osvojili nova područja. Stoga je novi sultan Murat II naredio da se ujedine svi bosanski begovi, te udare na sisačku utvrdu, a potom krenu i na Zagreb. Pripremajući se za napad Turci su izgradili i novu utvrdu na utoku rijeke Petrinjčice u Kupu, Yeni Hisar, današnju Petrinju.

Konačno 1593.-će, nakon dvije neuspjele opsade sisačke utvrde, koju je prije pola stoljeća na utoku Kupe u Savu, dao izgraditi zagrebački biskup Nikola Olah, bosanski paša Hasan okupio je oko 30 tisuća vojnika. Prvo je osvojio kulu Drenčinu, a potom pričekavši teške topove utaborio se 14. lipnja u blizini Siska. Počeli su siloviti topnički napadi koji su pomalo rušili istočni zid.

Zapovjednik utvrde kaštelan Mikac po glasonoši je zatražio pomoć hrvatskog bana Tome Erdödya. Konačno 22. lipnja ban osobno dovodi na bojno polje na brzinu sakupljenu vojsku od oko pet tisuća vojnika. Suprotstavilo im se 15 tisuća Hasan-pašinih Turaka. Iako brojnije slabije, kršćanske snage iskoristile su vatrenu nadmoć i uspjele potpuno poraziti neprijatelja. Sabivši ih na uski prostor te zatvorivši pristup mostu preko Kupe natjerale su ih u Kupu i Savu. U tom trenutku izlaze vojnici iz sisačke utvrde i razbijaju turski logor. Dvije trećine turske vojske podlegle su ranama ili se utopile u nabujaloj Kupi, a među njima i sam Hasan-paša s mnogim turskim velikašima.

Već otprije oslabljena stalnim ratovima i unutrašnjim problemima, nakon poraza kod Siska, turska se vojska više nije oporavila. Njezina osvajanja su zaustavljena, a uskoro je pred kršćanskom protunavalom počelo i njezino postupno povlačenje iz hrvatskih krajeva.