Karakaš: Pišem tekst sve dok mi ne prizna istinu

Rijetko koje djelo samo mjesec i pol dana od objavljivanja doživi drugo izdanje. To je pošlo za rukom Damiru Karakašu s romanom 'Proslava' koji je tiskan u nakladi od 2 tisuće primjeraka i već je rasprodan, a deseci recenzija potvrdili da je napisao do sada najbolji roman.

Što se to slavi u 'Proslavi'? - mogao bi se zapitati čitatelj koji još nije pročitao nijednu od desetaka recenzija koje su o ovom romanu već napisane. Odgovor je - pisanje. Jedino što se u njoj slavi jest sjajna literatura.

Nema tu mnogo događaja ni opisivanja. Ono zbog čega će vam taj roman ostaviti gorko-sladak okus još dugo, a glavu prepunu nikad odgovorenih pitanja jest ono što tek naslućujemo u romanu. Ono čega se bojimo, od čega bježimo i pravimo se da nas se ne tiče.

- Rekao bih da ja pišem tekst sve dok mi ne prizna istinu. Služim se svim mogućim sredstvima; nekad napišem desetak redaka, pa ih izrežem i zalijepim na zid. Jako mi je bitan jezik, a puno vjerujem u rad, kako je rekao Puškin - talent i rad, kaže Karakaš.
Karakaš: 'Ljudi su istovremeno žrtve i krvnici'
Priča je to o tri generacije i dva rata - o čovjeku koji usred određenih društvenih okolnosti može istodobno biti i krvnik i žrtva.

Kanite li opušteno pred san posegnuti za ovom knjigom - nemojte, jer ona nije za uspavljivanje, upravo suprotno - zbog nje ćete se probuditi i još dugo biti budni, širom otvorenih očiju.