26. lipnja 1916. - Rođen Zlatko Prica

Velikan hrvatske umjetnosti i kulture, slikar Zlatko Prica rođen je u mađarskom gradu Pečuhu 26. lipnja 1916., no već kao dijete doselio se u Zagreb.

U osnovi njegove umjetnosti je savršeno ovladavanje crtežom i sklonost suzvučju boja. Na završnoj izložbi diplomskih radova 1940. na Akademiji likovnih umjetnosti bio je nagrađen Pariškom stipendijom, koju, međutim, nije mogao realizirati jer je počeo rat. Iduće godine priredio je zapaženu prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu.

Uskoro je uhićen i deportiran u ustaški sabirni logor „Danica“ u blizini Koprivnice, gdje je dojmove i zapažanja dokumentirao na skicama i crtežima. Nakon pola godine je pušten te se sklonio u Samobor. U ljeto 1943. u pratnji supruge pridružio se partizanskom pokretu. Najpoznatija ostvarenja iz tog razdoblja su ekspresivne ilustracije potresne poeme Jama Ivana Gorana Kovačića, koje je izradio u suradnji s Edom Murtićem.

Pedesetih je godina slijedilo nekoliko putovanja važnih za Pricinu slikarsku preobrazbu. Oduševio se staroindijskim budističkim freskama iz Ajante, što je ubrzalo napuštanje tonski suzdržanog realizma i prostornog iluzionizma, kao i razvoj prepoznatljivog autentičnog stila. Prica je stvorio novi dvodimenzionalni prostor, dinamično određen kolorističkim bogatstvom i strujom linija.

Oko 1960., na tom tragu, njegovom rukopisu i promišljanju sve više biva svojstvena stilizacija, štoviše, apstrakcija. Nižu se stvaralački ciklusi. Jedan od najvažnijih je svakako Tarski ciklus, u kojem se vraća figuraciji, a nazvan je prema istoimenoj slikovitoj vali nedaleko od Poreča, u kojoj je često boravio. U svojim je poznim godinama, u Opatijskom ciklusu, iznenadio poletnošću i svježinom izričaja. Godine 1969. Zlatko Prica  bio je među utemeljiteljima kultne zagrebačke Galerije Forum.