Skala i Zrinski-dubrovački brodovi s dušom

Skala i Zrinski zaplovili su, u obnovljenom izdanju, prema otoku Lokrumu. Ovi su jedinstveni drveni brodovi već desetljećima neizostavan dio vizure starog dubrovačkog porta i života u gradu.

- Nama su ova dva broda vrlo bitni. Mi praktički cijeli posao, cijeli godišnji prijevoz putnika na Lokrum, baziramo na ta dva broda. Ta dva broda strašno puno gostiju prevoze tokom sezone. Imaju već 50 godina starost i imaju jednu već sad povijesnu vrijednost. Mogu reći da su jedni od najodržavanijih brodova, istaknuo je Jure Skorin, voditelj pomorskog odjela JU Rezervat Lokrum.

- Kapacitet broda je 200 putnika, tu bude preko 1000 putnika dnevno. Sezona je sve duža i duža, tako da je dosta zahtjevan posao. Inače sam bio 28 godina na dugoj plovidbi, 12 godina kapetan, zapovjednik broda i odlučio sam se malo vratiti u neke mirnije vode. Međutim, vidio sam da ovdje to ipak nije tako mirno, dosta posla, puno brodova, veliki promet, ali, dobri živci i pažnja i ide sve u redu, govori Ivo Bošković, zapovjednik broda Zrinski.

Izgrađeni 1971. godine u Mokošici, nadomak Dubrovnika, vremešni su, ali u dobrom stanju. Brod Zrinski preživio je čak i godinu dana na morskom dnu.

- Brod Zrinski je u ratnom periodu, '91. godine, kad je bio jedan od prvih napada na Dubrovnik, potopljen skoro 12 mjeseci i 92. godine je izvađen i odveden u brodogradilište Mokošica, govori Skorin.

Njegova obnova potrajala je gotovo deset godina, ali isplatilo se. Još uvijek plovi na ponos svojim Dubrovčanima. No, sve je manje drvenih brodova, a samim time i brodogradilišta u kojima se i dalje njeguju vještine starih kalafata. Brodogradilišta u Mokošici i na Korčuli više ne rade. Skala i Zrinski, stoga, na remont već nekoliko godina odlaze na otok Murter u šibenskom arhipelagu. Pet uglavnom zimskih mjeseci proveli su u Brodogradilištu i marini Betina.

- Drveni brodovi su odraz jedne tradicije, jednog bivšeg vremena, neke tehnologije, koja je nekad bila glavna. Danas je to nešto što pomalo odlazi, što ne znači da drvena brodogradnja i drveni brodovi nisu vrijedni, naglašava Perica Elez, direktor brodogradilišta i marine "Betina".

- Drveni brod ima dušu, drveni brod vraća onoliko koliko se u njega uloži, traži redovno održavanje i ako se to ispoštuje, onda tu ne bi trebalo bit nekog velikog problema, istaknuo je Nikša Brakus, šef proizvodnje u brodogradilištu "Betina".

Meštar Jadranko u ovom je poslu od svoje sedamnaeste godine. Ne smatra se brodograditeljem, iako drvene brodove poznaje u dušu. Svoje bogato znanje, nažalost, nema kome prenijeti.

- Promijenilo se puno, samo što je prije bilo puno više ljudi nego sada. Onda je bilo negdje oko 50 brodograditelja, a sad nas nema nego16 ljudi. Ima nešto mladih, ali nisu to mladi učenici koji bi trebali sada učiti zanat, to ne, govori Jadranko Bosna, radnik u brodogradilištu „Betina“.

Budućnost ovih drvenih morskih ljepotana u rukama je murterskih kalafata, dok ih god ruke budu služile ili neke mlađe ruke zamijenile. U međuvremenu, lokrumska flota mogla bi dobiti pojačanje.

- Brod je jedna velika emocija, kako za građane grada Dubrovnika, tako i za naše posade. Ove godine smo ih uspjeli ujednačiti u njihovom vanjskom izgledu, a to je na tragu i nekih novih velikih projekata, gdje nabavljamo nove brodove, pa smatramo da moraju biti ujednačeniji, da predstavljaju određenu flotu, naglasio je Ivica Grilec, ravnatelj JU Rezervat Lokrum.

Novi brodovi ipak neće biti drveni. U pitanju su, prema ravnateljevim riječima, ipak noviji materijali. No, Skala i Zrinski i dalje će ići na redovno godišnje pomlađivanje u Betinu, stoga nema straha da će dubrovački porat u skorije vrijeme ostati bez svojih simbola.