Priča o morskoj soli na kojoj je izrastao Krešimirov grad

U svakoj litri Jadranskog mora ima je 38 grama. Danas se kilogram može kupiti za svega nekoliko kuna. No u Srednjem vijeku bila je najvrjednija roba! Maurski su trgovci, primjerice, razmjenjivali gram soli za gram zlata! A zlatno doba Šibenika, prije 4 stoljeća najmnogoljudnijeg grada u Dalmaciji, koji je Svijetu podario svestrane znanstvenike i umjetnike, počivalo je upravo na - izvozu soli!

Doba najvećih osmanlijskih osvajanja, u kojima je ostao bez velikog dijela zaleđa, Šibenik pamti kao - zlatno doba svoje povijesti! Upravo u tom vremenu grade se najpoznatije šibenske palače, popravljaju se zidine, grade se tvrđave. Mnogi se Šibenčani obrazuju u europskim centrima. Izvor financijske raskoši grada i danas se nazire na dnu Velikoga jezera odnosno Velike soline kod Zablaća. Ostaci su to glavne solane. A srednjovjekovni ih je Šibenik imao nekoliko.

- Pet jezera morske vode u Zablaću, u Morinjskom zaljevu, postojale su solane na Murteru, solane na Krapnju, na Oštrici - otkriva nam Bruno Brakus, kustos Muzeja grada Šibenika.

A ravnatelj Muzeja grada Šibenika Željko Krnčević kaže kako je sol nekada bila što je danas nafta! Jer, bez soli se jednostavno nije moglo živjeti. Ni hrana se nije mogla sačuvati! Zbog toga je svaka država proizvodnju soli strogo nadzirala i ograničavala.

Mletačke su vlasti do početka 16. stoljeća ukinule većinu istočnojadranskih solana. Ostale su samo piranske, paške i šibenske - navodi Brakus. I baš je u Šibeniku Venecija utemeljila gabelu za sol - svojevrsnu veletržnicu i carinarnicu.

- Šibenik je funkcionirao kao isključivi izvoznik soli na osmanski teritorij na način da su Vlasi, kao osmanski podanici, dolazili u Šibenik kupiti sol jer su jedino u Šibeniku mogli, na području Dalmacije, nabaviti sol. To je zapravo generiralo razvoj trgovine općenito - naglašava Brakus - jer su Vlasi po dolasku u Šibenik morali nekako namaknuti novac kojim će kupiti sol.

Pa su dovozili i prodavali svoje poljoprivredne proizvode, kupovali i drugu robu iz uvoza. Trgovina je procvjetala! A s njom i grad!

Gradnja šibenske katedrale trajala je cijelo stoljeće i stajala je, procjenjuje se - 50 do 80 tisuća dukata. Otprilike toliko, ali u samo godinu dana, ostvarivala je i šibenska trgovina - nabujala na krilima izvoza soli! Strateška je to sirovina, uz sirovu kožu koju su u grad dovozili Vlasi - i za jedan od najvažnijih šibenskih obrta: kožarstvo! A sol ima izuzetnu važnost i u tom procesu štavljnja kože. Te se za otprilike štavljenje jedne tone kože, potrebno je potrošiti oko 500 kilograma soli!
Brižno se čuvalo svako zrno ove vrijedne robe!

- Ako bi netko prokrijumčario jedan kabao soli, a to je otprilike - šibenski kabal je iznosio 50 kg, njemu se ruka odsjecala. Ako bi iznosilo više od jednog kabala, bio bi osuđen na smrt! - govori u dokumentarnom filmu "Sol života" dr. sc. Josip Kolanović.

Gubitak monopola na izvoz soli značio je i slabljenje gospodarske moći Šibenika.

Suvremeni su Šibenčani ponovno otkrili vrijednost soli - ovaj put medicinske! Otvorena je prva slana soba. U njoj se nalazi dvije tone soli i aparat - halogenerator koji raspršuje sitne čestice soli koje mi udišemo i tako pomaže za razne bolesti. Poput dišnih, astme, laringitisa, bronhitisa…

Istraživanja pokazuju: 40 minuta u ovoj sobi daje aerosola kao 4 dana provedena na moru! Nije morska, ali jest - sol života!