4. srpnja 1998. - Umro Marijan Jevšovar

"Moje je slikarstvo negacija oblika. Ono je prljanje bijele površine platna", zapisao je Marijan Jevšovar, slikar čija je radikalna potraga za istinitim, a ne lijepim rezultirala jednim od najzanimljivijih umjetničkih opusa u povijesti hrvatske umjetnosti.

Ideja da materija, slikarsko platno i boja, odražava mentalne procese i energiju stvaraoca, pratila je cjelokupan njegov rad, sve do smrti 4. srpnja 1998.
Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u rodnom Zagrebu, neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Od učitelja Marina Tartaglie naučio je da iluzija prostora i oblika nije umjetnost, da se na platnu sve odvija u dvije dimenzije, a ostale su u nama.

Putovanje u Pariz 1953. bilo je prvi dodir s drukčijim, tada slobodnim svijetom.  Duhovni okvir u kojem nastaje Jevšovarov opus je egzistencijalizam, a likovni izraz pripada enformelu i monokromnom slikarstvu. Kao član grupe Gorgona sudjeluje u njihovim sastancima i druženjima. U poticajnom okružju neka od svojih najvažnijih djela. "Siva površina" rezultat je dvogodišnjeg rada na istom platnu, u kojem je sliku uvijek iznova premazivao, stvarajući djelo koje je istodobno i negacija tradicionalno shvaćene slike i afirmacija procesa stvaranja.

Krajnji je rezultat anti-slika. Šezdesetih godina, uz istraživanje sivih i bijelih površina, radi crteže poput "Savršenog oblika" i "Kruga sa svih strana", koji odražavaju istu težnju k apsurdu. Pokušavajući rukom nacrtati savršenu kružnicu nastajala su odstupanja koja je ispravljao. Takav je krug u sebi sadržavao misao o savršenom krugu, vrijeme i autorovo nesavršenstvo.
Za Jevšovara je umjetnost bila "sloboda izražena materijom". Posvećenim nastojanjem da ostvari tu slobodu postao je klasik hrvatske suvremene umjetnosti.