Najveća hrvatska retrospektiva Bergmana

Televizijskim filmom "Iz života marioneta" iz 1980. godine u zagrebačkom kinu Tuškanac velčeras počine dosad najveća hrvatska retrospektiva Ingmara Bergmana, istaknutog švedskog i svjetskog redatelja, majstora psihološkog filma.

Pod nazivom Portreti: Ljeto s Bergmanom retrospektivni program će svaki od 31 dana mjeseca srpnja prikazati po jedan film pa će, najavljuju iz Tuškanca, posjetitelji imati priliku pogledati sva ključna redateljeva ostvarenja iz svih razdoblja njegove karijere, od 1946. do 1984. godine, kao i kino-premijere mnogih rjeđe prikazivanih djela.

- U svojim se filmskim djelima, kako onima pretežito komičnog ugođaja, tako i onim pesimističnijim, bavio  odnosom iluzije i zbilje, pitanjima Božje prisutnosti, analizom ženske psihe, granicom ludila i razuma, izolacije i komunikacije, prirodom identiteta i prividom pojavnosti, obiteljskim i ljubavnim krizama,  te je svojim filozofskim inklinacijama znatno utjecao na konačno potvrđivanje umjetničkog statusa filma među intelektualnom publikom, ističe se u najavi.

Retrospektiva donosi filmove "Snovi" (1955), "Nakon probe" (1984), "Divlje jagode" (1958), "Sedmi pečat" (1957), "Jesenja sonata" (1978), "Kriza" (1946), "Piljevina i šljokice" (1953), "Zatvor" (1949), "Ljetna međuigra" (1951), "Persona" (1966), "Fanny i Alexander" (1982), "Kroz tamno ogledalo" (1961), "Pričesnici" (1962), "Veselje" (1950).

Tu su i legendarno "Ljeto s Monikom" (1953), "Žene čekaju" (1952) , "Krici i šaputanja" (1972), "Djevičanski izvor" (1960), "Sramota" (1968), "Ritual" (1969),  "Anina strast" (1969), "Lice" (1958), "Lekcija iz ljubavi" (1954, "Tišina" (1963), "Prizori iz bračnog života" (1973) "Vučje doba" (1968) "Luka" (1948), "Đavolje oko" (1960), "Žeđ" (1949), a program zatvaraju "Osmijesi ljetne noći" iz 1955. godine.

Ernest Ingmar Bergman (1918., Uppsala - 2007, Faro) studirao je književnost i povijest umjetnosti na Sveučilištu u Stockholmu, kada se uključio se u kazališnu grupu kao redatelj i dramaturg.

Filmsku karijeru započeo je radeći kao scenarist za slavnu producentsku kuću Svensk Filmindustri. Njegov scenaristički prvijenac je film Mučenje (Hets, 1944), koji je režirao švedski redatelj Alf Sjöberg. Desetak godina radi kao kazališni direktor i producent, a usporedno postavlja na scenu i vlastite drame.

Kao filmski redatelj debitira filmom "Kriza", dok je filmom "Sedmi pečat" privukao pozornost svjetske kritike i publike, a s vremenom je osvojio i tri Oscara.

Iz Tuškanca kažu kako je Bergman bio jedan od rijetkih filmskih redatelja koji je kao umjetnik ostvario gotovo apsolutnu slobodu stvaranja ne pristajući ni na kakav kompromis komercijalne proizvodnje, o čemu svjedoči i njegova autobiografija iz 1988. godine "Moj život: Laterna Magica".

Bergmanova godina - emocionalno opismenjavanje publike