9. srpnja 1993. - Umro Antun Šoljan

"Ali, možda pisanje od početka svijeta i nije ništa drugo nego svladavanje straha – straha od bogova, straha od ljudske nemoći pred vlastitom sudbinom".

Napisao je to pjesnik, romanopisac, intelektualac velike erudicije i snažnog temperamenta Antun Šoljan, koji je umro 9. srpnja 1993. godine u Zagrebu.
Prvim književnim radovima javio se u omladinskom listu Izvor, 1948. godine.
Kao mladi autor Šoljan se među prvima odvažio suprotstaviti tadašnjem socrealističkom modelu književnosti. Odabirao je teme koje govore o nihilizmu mladih ljudi, nezainteresiranih za euforične procese obnove i izgradnje.

Politički nepodoban, cijeli je život bio pisac slobodnjak i suradnik u mnogim časopisima. Uz Pavletića, Novaka i Slamniga jedan je od najistaknutijih predstavnika krugovaša. Svoj najprevođeniji roman Kratki izlet Šoljan je napisao u roku od tjedan dana, sjedeći kod kuće zbog političkih neprilika zbog govora na Matoševu grobu. Tu je, evocirajući uspomene na velikog umjetnika, podsjetio na Matoševu etičnost u književnosti i politici, koja toliko nedostaje suvremenicima.

Za života je Antun Šoljan objavio romane Izdajice, Luka, Drugi ljudi na Mjesecu, niz pjesama, eseja i radiodrama među kojima je najpoznatija Čovjek koji je spasio Nizozemsku. Proživjevši život čovjeka slobodarskog duha, u izrazito nepovoljnim vremenima, Šoljan se ubraja među najznamenitije hrvatske pisce druge polovice dvadesetog stoljeća.