14. srpnja 1862. - Rođen Gustav Klimt

„Tko želi znati nešto o meni, taj mora pomnije promotriti moje slike. “Unatoč uspjehu i povremenim osporavanjima, povučenom umjetniku više je odgovarala samoća.

Gustav Klimt nije volio mnogo govoriti o sebi, već je radije upućivao na svoja djela. Klimt je rođen u Baumgartenu, nedaleko od Beča 14. srpnja 1862. godine. Stasanje mladog umjetnika podudaralo se s kulturnim procvatom prijestolnice i  intenzivnom izgradnjom bečkog Ringa. Cijelo je desetljeće u društvu brojnih umjetnika sudjelovao u opremanju raskošnih javnih zdanja i vila. Veliki broj dekorativnih radova izveo je diljem Austro-ugarske Monarhije, tako i stropne slikarije u novopodignutom Općinskom kazalištu u Rijeci.

Tražeći nov i osobniji izraz, Gustav Klimt je pristupio secesiji, skupini samosvjesnih i reformistički usmjerenih umjetnika naklonjenih novim strujanjima moderne. Proučavajući povijesne i suvremene umjetničke stilove, Klimt je secesijske forme obogatio istančanim simbolizmom, maštom i poetskim izrazom te je ostvario vlastitu umjetničku slobodu koja mu je napokon omogućila distanciranje od javnih narudžbi. Ambiciozni pokrovitelji iz gornjega građanskog sloja poduprli su Klimtov sve nekonvencionalniji način rada.

Novo stvaralačko razdoblje bilo je obogaćeno sukobom nagona, potrebe da platno ispuni sjajnom, stiliziranom dekoracijom i, u osnovi, vrlo naturalističkim prikazom lijepih žena kao osnovne teme i preokupacije. Ovoj skupini radova pripada raskošan Portret Adele Bloch- Bauer.

Klimtovo je zlatno doba kuliminaciju dosegnulo slikom Poljubac, izuzetne emotivne snage i sklada u prikazu ljubavnog para u zanosu. Slikar je laskao svojim modelima, transformirajući ih u elegantne ili fatalne likove koji se poigravaju svojom senzualnošću, nerijetko doimajući se rezervirano i odsutno.

Tako snažna općinjenost seksualnošću, kao i smrću, bila je sasvim u skladu s duhom vremena, ali osjetljiva bečka javnost, koja je još živjela s prividom viktorijanskog morala, burno je odbacivala sablažnjivi erotizam. Takav stav pridonio je da one postanu mnogo poznatije od, primjerice, Klimtovih krajolika ili posljednjih radova u kojima je ublažio ornamentaciju i dekor.