12. srpnja 100. pr. Kr. - Rođen Gaj Julije Cezar

"Alea jacta est - Kocka je bačena!" poznata je izreka Gaja Julija Cezara kojim se na prekretnici svoje karijere sa samo pet tisuća veterana odlučio suprotstaviti nadmoćnijim protivnicima i kao neprijatelj Rima prijeći rječicu Rubikon.

Cezar je neometano ušao u Rim i postao najmoćniji čovjek antičkog svijeta. Veliki rimski državnik i vojskovođa, ali i pisac čija se djela danas cijene, a citati često navode, Gaj Julije Cezar rodio se 12. srpnja 100. godine prije Krista. Potjecao je iz jedne od najstarijih rimskih patricijskih porodica – Julijevaca. Svi njegovi uspjesi temeljili su se na iznimnoj kombinaciji osobne hrabrosti, političkog umijeća i vještine ratovanja.

Prvi je put u vrh rimske politike ušao u trijumviratu s Pompejem i Krasom 60. godine prije Krista. Uskoro je kao upravitelj rimske pokrajine Galije krenuo u veliko osvajanje današnje sjeverne Italije i Francuske, a stigao je čak i do britanskog otočja. No, istodobno se razišao s dotadašnjim saveznicima, prešao Rubikon i u Rimu porazio sve protivnike. U nizu osvajačkih ratova osobito je važno osvajanje Egipta čime je Rim dobio najveću žitnicu, što mu je omogućilo procvat u nekoliko sljedećih stoljeća. Zatim je pobijedio i pontskog kralja Farnaka II. u bitci kod Zele. Nakon te bitke poslao je senatu čuvenu poruku "Veni, vidi, vici" ("Dođoh, vidjeh, pobijedih").

Senat je Cezara proglasio diktatorom na deset godina, premda se prema republikanskom ustavu diktatorom moglo biti samo šest mjeseci.
Cezar je odmah počeo s nizom reformi koje su ojačale rimsku državu. Njegova se moć toliko povećala da su se mnogi ugledni Rimljani pribojavali da će ukinuti republiku. Kada je godine 44. pr. Kr. Cezar postao doživotni imperator, protiv njega je skovana urota. Urotnici su ga iste godine izboli nožem u Pompejevoj kuriji pred očima mnogih senatora. Njegova smrt nije dovela do obnove republike, već do građanskih ratova, koji su završili uspostavom carstva na čelu s Augustom, Cezarovim nećakom.