Život bez plastike

Sa svakim jačim jugom, dubrovački porat napuni se smećem. More kao da podsjeća čovjeka na posljedice ovakvog načina života. Svake minute u morima i oceanima diljem svijeta završi pun kamion plastičnog smeća.

U posljednjih deset godina proizvedeno je više plastike nego u cijelom prošlom stoljeću, a prosječno vrijeme korištenja plastičnih proizvoda prije bacanja u smeće je samo dvanaest minuta.

Aktivist Marko Capek bez plastike živi već nekoliko godina.

- Doslovno ne kupujem nikakvu plastiku, jedem i čokoladu i sladoled, ali ako biram sladoled, mogu uvijek izabrati kornet, koji je u papiru, uvijek postoji čokolada koja je u papiru. Također, ukoliko dođete u supermarket, vidjet ćete da postoji deset vrsta riže, osam su u plastici, dvije marke su uvijek samo u kartonu, govori.

Povodom Međunarodnog dana bez plastičnih vrećica, predavanjem u Dubrovačkim knjižnicama nastojao je potaknuti ljude na takozvani Zero waste način života, odnosno smanjenje proizvodnje otpada. U svom je kućanstvu otpad uspio smanjiti za čak 95%.

- U bogatijim zemljama se samo taj otpad makne, pa ga ljudi ne vide. Vi možete prošetati ovdje s jedne strane Dubrovnika na drugi i nećete vidjeti puno plastike okolo, dok u nekakvim drugim zemljama to sve stoji po ulici. Ja se čak ponekad pitam je li to možda i bolje, jer u onom trenutku kad se ljudi zasite toga prizora će reći, ok, nešto moramo napraviti, dodaje.

Najveći dio plastičnog otpada završi na morskom dnu. Sredozemlje je po tom pitanju jedno od najzagađenijih mora na svijetu. Akcije čišćenja podmorja pomažu tek na simboličan način, a reciklaža, koju se najčešće spominje kao rješenje, energetski je zahtjevan proces i pomaže tek u malom postotku.

Jedino je rješenje, smatra Capek, drastično smanjenje proizvodnje otpada i recikliranje samo onoga što ostane.

Bogato iskustvo u radu na projektima Ujedinjenih naroda vezano za obnovljive izvore energije te putovanja, na kojima bi u jednom trenutku plivao s morskim lavovima, a u drugom se probijao kroz plaže pune smeća, naučila su ga da velike ribe u industriji proizvodnje otpada, kao i političari, uglavnom ne žele čuti upozorenja, a ponajmanje preporuke. Stoga se Marko odlučio okrenuti budućnosti.

- Kada predajem djeci i pokažem sliku morskog lava, djeca kažu: aaaa. Nešto, što su stariji često zaboravili i često stariji znaju reći: a, slatko, ali bio bi bolji na roštilju. Oni još uvijek imaju taj senzibilitet za prirodu i za sav živi svijet oko nas i te stvari neke mi kao odrasli možemo naučiti, smatra.

Većina ljudi, recimo, nije svjesna da su opušci jedan od najgorih plastičnih zagađivača. Samo jedan opušak zagadi oko 500 litara vode. Krajnje je vrijeme da se čovječanstvo malo odmori od plastike i prestane se ponašati kao da je ovaj, još uvijek plavi planet za jednokratnu upotrebu.