25 godina Dubrovačkog komornog zbora

Dubrovački komorni zbor svečanim koncertom u Kneževu dvoru prošli tjedan obilježio je dvadeset petu obljetnicu postojanja. Bila je to prigoda da se prisjetimo osnutka tog zbora osnovanog poslijeratne 1994. godine.

Frano Matušić
tada je bio ravnatelj Umjetničke škole Luke Sorkočevića i nedostajao mu je način glazbenog izražavanja u pravom smislu zahtjevne literature koja se može izvoditi: Dakle, komorni zbor ima vrlo zahtjevnu literaturu i u tom smislu je nedostajalo jedno kvalitetno tijelo i tad sam predložio maestru Krasovcu da zajedno napravimo jedno takvo tijelo koje bi bilo sastavljeno i od profesionalaca dijelom profesora iz glazbene škole i od amatera i od bivših učenika i krenuli smo početkom 1994. s audicijama, prisjeća se Matušić.

- Taj zbor je jedno nevjerojatno bogatstvo mog života. Da sam prije dvadeset pet godina bio svjestan toga, kad mi je Frano Matušić došao i rekao 'ajmo učinit zbor, nisam ni blizu. To je takav entuzijazam, pogotovo onda u početku, koji se nakupio u ljudima koji su došli, grizli i davali sve od sebe. Odmah smo radili dobre koncerte , odmah smo bili po ljetnim igrama i svuda naokolo, kaže umjetnički voditelj Dubrovačkog komornog zbora Frano Krasovac.

Uglavnom izvode duhovnu glazbu, a kad bi se u Dubrovniku izgradila koncertna dvorana vjerojatno bi izvodili više svjetovnih skladbi.

- Duhovna glazba je kao prvo vrhunska zborska glazba, a kao drugo, mi u Dubrovniku nemamo koncertne dvorane, limitirani smo izvođenjem u crkvama, često puta nepodesno hladnim i za publiku, a pogotovo za izvođače, napominje Krasovac.

Za člana Dubrovačkog komornog zbora Maru Bajurina to je lijepo druženje na lijepim koncertima i raznim putovanjima: Baš djelujemo kao klapa. Nema trzavica nikakvih, smatra Bajurin, a predsjednik Dubrovačkog komornog zbora Mario Bogdanović dodaje: Družimo se s drugim zborovima, imamo po Europi čak zborove s kojim smo jako dobri. Istaknuo bih zbor Mondo Musicale iz Graza - s njima smo jako dobri, išli smo im u goste, oni su dolazili u nas, često razmijenjujemo informacije Također je slično i s zborom Ivan Roginov iz Rijeke.To je jedan fantastičan zbor s kojim također izmjenjujemo iskustva, napominje Bogdanović.

- Išli smo u Budimpeštu, Beč, Graz i Prag, a najviše su nam se u pamćenje usjekli koncerti u Švedskoj u Helsingborgu. To nam je ostalo u sjećanju jer je to bilo veliko druženje s njihovim zborom tako da je bilo lijepo, ističe Bajurin.

Najviše ipak vole nastupati u svom gradu: Svakako je jedan od najljepših osjećaja na otvaranju ljetnih igara, nastavlja Bogdanović napominjući da im je najdraža nagrada s nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama.

- Najviše što mi se moglo dogoditi, to je  za mene više nego da sam dobio nagradu u Berlinske filharmonije. U mom Dubrovniku, u mom Kneževu dvoru dobiti Orlanda koji sam dobio za koncert sa zborom 1999. godine, kaže Frano Krasovac.

U budućnost idu istim tempom, želja im je povećati broj članova zbora pomladiti ga novim pjevačima, možda malo proširiti repertoar na svjetovnu glazbu. Zato, ako vas privlači zborsko pjevanje, zakucajte na njihova vrata i uđite u život ovog jedinstvenog dubrovačkog komornog zbora.