Vrgada: Ribarska priča

Ekipa HRT-a plovi na Vrgadu. Lovimo priču… pa neka bude ribarska.

- Isto kao i što je polje zagađeno. Tako i more. Mi smo prije stvarno živjeli od ribe. Četvero djece smo imali, svi su išli u školu. Svi su bili izvan kuće. Za to je trebalo novaca. Ne bi bila dovoljna ni švicarska banka. Ono, ponedjeljak, svi idu iz kuće i samo pružaju ruku, svaki svoju, samo daj, govori Josipa Torić.

Riba je školovala mnogo Vrgadina, pa i petero djece šjor Vite.

- Ja sam naviga od svoje 18 godine. Ja san sve proša. Najprije sam bi na ribarskom brodu, sjeća se Viktor Punoš, predsjednik bratovštine sv. Andrije.

Čakulali smo dugo o morima i oceanima koje je prošao na svojim vijađima, ovdje u uvali Pržina. Zovu je još i Podcrikva - legenda kaže da je baš u ovu valu na Vrgadi more donijelo drveni kip sv. Andrije. Svecu u čast, podigli su crkvicu, priča nam predsjednik bratovštine svetoga Andrije

- Sveti Andrija, to je jako velik. Mi ga najviše poštujemo. To je velika tradicija i mi smo htili da bi brodovi ovdi dolazili ribarski, pa u valama se vezat da to bude malo svečanije, govori Punoš.

Zaštitnik je ribara, pa se i danas zadržala tradicija blagoslova ribarskih brodova na blagdan svetog Andrije.  

- Bude misa onda, dođemo ovdje. Svećenik blagoslivlja i lumin žega. To je blagoslov za sriću na moru, za zdravlje za sve što ribar čezne, ukazuje Punoš.

Čezne barba Vito da što prije uredi svoj brod i pođe na more.

- I ja sa volio samo da ga bacim, da uhvatim kilo ribe. Meni se sin oženio u Vlasi i sad će oni doći da se ribe najedu. I onda ću poći, moram mriže bacit, govori Punoš.

U ovom ribarskom mjestu doznali smo još jednu zanimljivost.

- Po tradiciji po pisanim dokumentima i usmenoj predaji. Vrgada i Iž su izmislili ludar.... znači krok, štrikavanje sa 2-3 gajete strašiti ribu, naglašava Eriden Livić, predsjednik Mjesnog odbora Vrgada.

Trebalo bi, dodaje, urediti i ovu staru zgradu ribarske zadruge. U floti imaju 4 broda. Najstariji je sv. Andrija.

- Koliko ja znam za sebe, uvijek znam da je bila tu. Ljudi su stariji pričali da su to ljudi izgradili za potrebe svoje ribarske zadruge koju su osnovali pred 110 god. Sad su nastali problemi imovinsko - pravne prirode jer se ne zna da li je pomorsko dobro ili nije. Tko je vlasnik, tko je radio, tko će uzurpirati. Sada je to druga priča, naglašava Livić.

Priča je to o otoku, slična mnogim drugim otočnima. Ljeti skoro potonu, prenapućeni turistima. Zimi pusti, djece malo, Ali zato ovi mali Vrgadini imaju svoje gušte i svoj brod i nastavljaju tradiciju, svojih starih - vrsnih ribara.

- Fali more, drž se kraja!

Uzrečica je to koju će vam reći svaki dobar poznavatelj mora, a ribara na otoku lako ćete prepoznati