19. srpnja 1319. - Dubrovačka kula "Minčeta"

Dubrovačka kula “Minčeta” koja se više od drugih nadvila nad kamenim gnijezdom s otvorenim njedrima okrenuti prema njegovim stanovnicima, dobila je ime po obitelji Menčetića na čijem je zemljištu podignuta.

Današnji izgled te kule potječe s kraja godine 1464. Znatno prije godine 1319. na istom mjestu bila je podignuta u duhu tadašneg vremena kad nije trebalo strahovati od topovskih kugli, četverokutna kula. Graditelj je bio Nicifor Ranjina. Kad je poslije pada Carigrada godine 1453. opasnost od brzog prodiranja Turaka postala neposrednija, Senat je počeo misliti na pojačanje utvrđenja.

U tom smislu Senat je godine 1455. donio odluku da se od četverokutne "Minčete" napravi obla kako bi mogla bolje odolijevati tada već opasnim topovskim kuglama. Strah od blizine Turaka, a posebno pad Bosne 1463. natjerao je gradske oce da se užurbano prihvate izgradnje i pojačanja obrambenog sustava. Na tome je radilo svo pučanstvo. Svi koji su dolazili u grad morali su nositi po jedan kamen, a da bi radovi bili obavljeni po zahtjevima moderne tehnike pozvali su poznatog stručnjaka firentinskog graditelja Michellozzija. Kada je zbog nesporazuma s dubrovačkom vladom on napustio Dubrovnik, izgradnju "Minčete" nastavio je u ljeto 1464. Juraj Dalmatinac.

Prema modelu Michellozzija izgrađeno je predziđe kule u obliku okruglog bastiona, u kojem su bila tri kata hodnika s kazamatima, puškarnicama i otvorima za topove, i podigao kulu u visinu. Juraj Dalmatinac presvodio je kulu, zaoblio trećinu jedne strane i ukrasio je kruništem na peterostrukim konzolama. Pošto krunište, koje je u svom nacrtu predvidio Juraj Dalmatinac nije činilo kuglu strateški jakom, štedljivi Dubrovčani jedva su na to pristali.

Kada se glasalo o zadržavanju u službi Jurja Dalmatinca, samo s jednim glasom većine ostao je u Dubrovniku."Minčeta" je bila naoružana s deset topova među kojima se isticao jedan veliki brončani, remek-djelo našeg poznatog ljevača topova Ivana Rabljanina. Na žalost taj je top za vrijeme Austrije prenesen u Beč i tamo pretopljen.