20. srpnja 1879. - Rođen Vladko Maček

Hrvatski političar dr. Vladko Maček ide u red onih čelnika hrvatske politike koji ostaju zapamćeni kao ljudi demokratskih pogleda i protivnici svakog totalitarizma, i onog fašističkog i onog boljševičkog.

Rođen je 20. srpnja 1879. u Jastrebarskom, a umro je u Washingtonu 15. svibnja 1964., poslije višegodišnjeg izbjeglištva u koje je krenuo svibanjskih dana 1945.

Maček se već kao mladić opredijelio za stranku braće Radića koja je promicala interese hrvatskog sela i mirotvornom politikom željela ostvariti jedinstvo hrvatskog naroda i njegov suvereni položaj u slobodnoj hrvatskoj državi. Nakon stvaranja Jugoslavije 1918. ta su ga nastojanja više puta odvela u velikosrpske zatvore. Poslije Radićeve smrti Vladko Maček preuzeo je vodstvo Hrvatske seljačke stranke. Pravim vođom hrvatskog naroda postao je tek 1935. kada je na izborima, kao nositelj liste Udružene opozicije, dobio gotovo sve hrvatske glasove.

Taj je uspjeh ponovio i 1938., što je nagnalo kneza Pavla da posluša preporuke europskih vlada kako je u interesu Jugoslavije i mira u Europi nužno da se u sporazumu s hrvatskim vodstvom napokon riješi konfliktno hrvatsko pitanje. Zbog toga je uskoro i došlo do stvaranja vlade narodnog sporazuma koja je uspostavila Banovinu Hrvatsku, autonomnu jedinicu s dijelovima Hercegovine i bosanske Posavine, Dubrovnikom i Srijemom. Maček je bio potpisnik sporazuma s Cvetkovićem, kojim je stvorena Banovina, a u njoj je postao potpredsjednik vlade.

Generalski puč 27. ožujka 1941. izveden je pod krinkom odbacivanja Trojnog pakta, a bio je zapravo usmjeren protiv reorganizacije Jugoslavije i Banovine Hrvatske. Maček je tada odbio ponude o proglašenju odcjepljenja Hrvatske pod njemačkom zaštitom. U dramatičnim okolnostima raspada Jugoslavije, smogao je snage otvoreno odbiti njemačke emisare za preuzimanje vlasti u Hrvatskoj, i to za ono vrijeme hrabrim riječima: Vi ćete izgubiti rat, a ja neću da hrvatski narod bude na strani poraženog fašizma!

Ustaški režim zatvorio je Mačeka u Jasenovac, a kasnije internirao u Kupincu, smatrajući ga stalnom opasnošću. Kao protivnik svakog totalitarizma 1945. izbjegao je u inozemstvo, gdje je bio jedan od osnivača Međunarodne seljačke unije i njezin potpredsjednik. I tih je godina ostao dosljedan opredijeljenosti koja je u sebi nosila veliku političku neodlučnost i oklijevanja. Kad su mu ugledni hrvatski političari i javni radnici ponudili sjedinjenje hrvatske političke emigracije i preuzimanje vodstva, on je to neprestance odbijao, pozivajući se na nekadašnji legitimitet Hrvatske seljačke stranke i njezino isključivo pravo na vođenje hrvatske politike.

Maček je u emigraciji zabilježio svoja sjećanja, koja su u Hrvatskoj objavljena 1992. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 15. svibnja 1996. na zagrebački Mirogoj.