22. srpnja 356. pr. Kr. - Rođen Aleksandar Veliki

Antička Grčka podcjenjivala je Makedoniju, malu državu između Trakije i Tesalije, jer su se njezini gorštaci neprekidno tukli za prevlast pojedinih plemićkih rodova. Glasoviti govornik Demosten čak je tvrdio:
 – Makedonci nisu korisni ni kao robovi!

 U četvrtom stoljeću prije Krista došlo je do velikog preokreta: makedonski kralj Filip stvorio je moćnu vojsku i pokorio razjedinjenu Grčku. Njegov sin Aleksandar, rođen 22. srpnja 356.-te prije Krista nastavio je očevo djelo i zatim ujedinjenim makedonsko-grčkim snagama osvojio cijeli tada poznati svijet. Povijest je Aleksandru nadjenula naziv «Veliki» i on je tu počast zaslužio i kao najveći antički strateg i kao vješt političar koji je vizionarski težio ujedinjenju grčke i istočnjačke civilizacije.

Aleksandrovim pobjedama, uz njegovu stratešku darovitost, znatno je pomogla dobro organizirana regularna vojska u kojoj su glavnu ulogu imale pješačke falange s kopljima dužim od pet metara i oklopljena udarna konjica. Toj se sili nije moglo oduprijeti ni moćno perzijsko carstvo koje je Aleksandar potukao u više navrata i napokon uključio u svoj helenistički imperij. Aleksandrove su postrojbe osvojile Egipat, feničanske gradove i stigle do indijskog potkontinenta.

Pobjednička vojska tada se pobunila zbog velikih napora što je zaustavilo pohod, dug 18 tisuća kilometara. Aleksandar je ponašanjem bio tipičan makedonski vladar: često je pijančevao, služio se spletkama i bio vrlo okrutan u nastupima bijesa. Potkraj života tražio je da ga proglase bogom. Unatoč svemu ostavio je velik trag u stvaranju nove, helenističke civilizacije u kojoj su se izmiješali zapadni i istočnjački običaji, kulture i znanstvena dostignuća. Poslije Aleksandrove prerane smrti veliko carstvo se raspalo na tri monarhije od kojih se Ptolomejevićeva u Egiptu održala sve do kraljice Kleopatre.
vk