22. srpnja 1946. - Eksplozija u Jeruzalemu

Nakon Drugoga svjetskog rata Palestina je bila najnemirnije područje Britanskoga kolonijalnog carstva u kojem je 100 tisuća vojnika jedva održavalo mir među Arapima i sve brojnijim Židovima.

Naime, Židovska je agencija počela, uz potporu cionističkih udruga iz Sjedinjenih Američkih Država, na područje Palestine masovno naseljavati žrtve holokausta, Židove iz Europe. Britanci su zabranili useljavanje i odugovlačili sa starim obećanjem o uspostavi izraelske države. U takvim okolnostima izbila je židovska pobuna u kojoj su u Palestini učestale otmice britanskih dužnosnika i mnoge sabotaže.

Najteži napad dogodio se 22. srpnja 1946. kada su pripadnici ilegalne vojne organizacije Irgun eksplozijom raznijeli sjedište britanske mandatne vlade i vojno zapovjedništvo u hotelu Kralj David u Jeruzalemu. Poginulo je više od 90, a ranjeno 45 osoba, većinom civila. Napad je odobrio David Ben-Gurion, predsjednik Židovske agencije, a proveo ga je čelnik ratobornog Irguna Menachem Begin.

Obojica su kasnije postali izraelski premijeri. Preodjeveni u Arape, napadači su prokrijumčarili eksploziv u hotelski podrum u kantama za mlijeko. Iako su pola sata ranije upozorili vlasti, hotel nije evakuiran pa je tragedija bila neizbježna. U najvećoj židovskoj diverziji dotad uzdrmana je britanska vlast, a uništeni su i brojni dokazi djelovanja izraelskih ilegalnih skupina protiv Palestinaca. Budući da je zločin osudio cijeli svijet, Ben Gurion je prekinuo veze s Irgunom i političkim putom nastavio borbu za izraelsku državu koja je proglašena godinu dana kasnije.