19. srpnja 1918. - Prvi napad s nosača zrakoplova

Kada je izbio Prvi svjetski rat, Britanci su bili uvjereni da su njemački cepelini najveća zračna opasnost. Admiralitet koji je bio zadužen za obranu britanskoga otočja smatrao je da je napad najbolja obrana tako da je od početka rata tražio načine da napadne baze njemačkih cepelina duž sjeverozapadne europske obale.

Zbog jake je obrane napad brodovima bio neizvediv, a hidrozrakoplovi su se pokazali neuspješnim. Međutim, pokusi sa slijetanjem i uzlijetanjem zrakoplova na brodske platforme otvorili su nove mogućnosti. Prvi je pokušaj bio 19. srpnja 1918. kada je sedam zrakoplova s britanskoga improviziranog nosača Furius  poletjelo u napad na zračnu luku Tondern.

Rezultati iznenadnog zračnog napada, prvi put s nosača zrakoplova, bili su mnogo veći nego što itko mogao zamisliti. Uništena su dva njemačka cepelina i hangari, a aerodrom u Tondernu izgubio je značenje operativne zračne baze. Prva akcija s nosača zrakoplova najavila je novo razdoblje u pomorskome ratovanju. Uskoro su brodove s improviziranim poletno-sletnim platformama počeli zamjenjivati namjenski građeni brodovi za nošenje zrakoplova. Prvi takav brod porinut je u Velikoj Britaniji, a ubrzo zatim i u Sjedinjenim Američkim Državama.

Nosači zrakoplova promijenili su taktiku ratovanja na moru. Zrakoplovi s nosača mogu izviđati na prostranim morskim površinama, pratiti kretanje neprijatelja i napadati daleko od svojih pomorskih baza. U Drugom svjetskom ratu saveznički nosači zrakoplova odigrali su odlučujuću ulogu u obrani pomorskih puteva na Atlantiku, Sredozemnom moru i u morima sjeverne Europe, a posebno na Pacifiku. Danas su nosači zrakoplova glavni oslonac američke ratne mornarice, a time i projekcija vojne moći jedine svjetske supersile na svim svjetskim oceanima.