22. srpnja 1870. - Umro Josef Strauss

Potomci glasovitog Richarda Straussa odreda su bili glazbenici.

I dok je opus valcera i polki nezamisliv bez glazbenog genija članova bečke obitelji Strauss, još je manje zamislivo da se otac čuda od djece koja su iznjedrila Na lijepom plavom Dunavu, Priče iz bečke šume, Baruna Ciganina, Šišmiša, zapravo izrazito protivio da mu djeca krenu glazbenim vodama.

Usprkos tomu što su sva tri brata Strauss, pokušavala odabirom neglazbeničkih obrazovnih smjerova, zatomiti glazbeničke porive, ni jednome to nije pošlo za rukom. Tako se i Josef Strauss mlađi, iako je završio Politehničku školu u Beču i radio kao građevinski inženjer, ubrzo i sam našao u glazbenim vodama. Majka ga je jednom prigodom natjerala da kao dirigent zamijeni brata u obiteljskom orkestru, nakon čega se, postigavši uspjeh, potpuno posvećuje u glazbi.

Studira violinu i skladanje, pa i kao skladatelj i dirigent uskoro stječe slavu. Skladao je više od 300 plesova – valcera, polki, mazurki, kvadrila. I dok je obiteljski glazbeni credo sažet u misli – jer što bi moglo biti na svijetu veće negoli pružanje radosti, jasno pokazivao vedrinu kao smjer stvaralaštva obitelji Strauss, Josef je jedini član obitelji čiji je glazbeni rukopis bio drukčiji. Glazbena kritika zabilježit će tako da su Josefove skladbe odudarale profinjenošću harmonija i čestim melankoličnim raspoloženjima, potpuno stranima njegovu starijem bratu. Josef Strauss aranžirao je za svoj orkestar više od 500 skladbi drugih skladatelja, posebice Wagnera.

Umro je pod nesretnim i zapravo nerazjašnjenim okolnostima. Za vrijeme turneje po Poljskoj onesvijestio se za vrijeme nastupa i pao s podija. Umro je nekoliko dana poslije, 22. srpnja 1870. u Beču, a nagađa se da su svemu uzrok udarci koje su mu nanijeli pijani Rusi kojima je na turneji odbio svirati.