Treba li zaštititi stotine artefakata koji su ostali na Mjesecu?

Tri rovera, šest američkih zastava, deseci sonda koje su uspješno sletjele na Mjesec ili su ondje pale, razni alati, kamere i smeće: na Mjesecu su, kao rezultat brojnih istraživanja ostale stotine artefakata.

Neki stručnjaci smatraju da bi im trebalo dodijeliti status kulturne baštine kako bi ih se zaštitilo od predstojeće ljudske aktivnosti i najezde svemirskih turista.

Sve je počelo 13. rujna 1959. godine, kada se sovjetska sonda Luna 2 srušila u dijelu Mjeseca nazvanom Mare Imbrium. Nakon toga je u sklopu svemirskog programa "Luna" Sovjetski Savez u pravcu Mjeseca poslao niz međuplanetarnih svemirskih sondi, a potom su Amerikanci krenuli s programima Ranger i Surveyor.

A 20. srpnja 1969. na Mjesec stižu prvi ljudi Neil Armstrong i Buzz Aldrin. Improvizirajući i ručno upravljajući lunarnim modulom Eagle, Armstrong ga je spustio u području nazvanom More mira, izbjegavajući pritom brojno stijenje. Ondje su američki astronauti proveli 22 sata, ostavivši iza sebe sve što im nije trebalo pri povratku na Zemlju: ljestve kojima su se spustili s lunarnog modula, kamere, posebne čizme, zastave i četiri "uređaja za fekalije".

Posade još pet uspješnih Apollo misija za sobom su na Mjesecu ostavile na stotine raznih predmeta.

Po podacima neprofitne organizacije "For All Moonkind", koja nastoji očuvati ljudsku baštinu u svemiru, ondje je danas stotinjak mjesta na kojima su ljudi ostavili trag. Preciznije oko 167 tona materijala.

- Zakonski, "sva ta mjesta nisu uopće zaštićena" - kaže Michelle Hanlon, profesorica na pravnom fakultetu Sveučilišta Mississippi i suosnivačica organizacije "For All Moonkind". Reagirala je na šalu voditelja Europske svemirske agencije Jana Wornera koji je svojedobno kazao kako želi da se američka zastava dopremi natrag na Zemlju.

- Dakle, svi ti vrlo važni tragovi, tragovi svemirskih čizama, tragovi rovera, koji su ostali ondje, s arheološkog stajališta zapravo nemaju nikakve zaštite - smatra Hanlon.

Znanstvenica strahuje da bi jednog dana mjesta na koja su slijetale sonde mogla biti vrlo zanimljiva turistima, koji će vjerojatno 'podići' lunarnu prašinu, a ona "reže poput stakla i može biti vrlo štetna".

- Međunarodnim pravom nije određeno da ne smijete roverom stići do mjesta na Mjesecu koje vas zanima i malo 'prošvrljati uokolo'. Mislim da bismo se trebali zaštititi od svih potencijalnih nenamjernih i namjernih poteza - smatra prof. Hanlon.

Putovanja na Mjesec vrlo su vjerojatna u predstojećih nekoliko desetljeća, a načela o suradnji na tom području u Ugovoru su zasad potpuno nejasna i ne čine se dovoljnima kad je regulativa posrijedi.