Bonsai - drvo s karakterom

Svako drvo ima svoju priču - moto je umjetnika bonsaija koji često utroše mnoge godine da bi oblikovali osebujno stablo u posudi. Bonsajista u sjeverozapadnoj Hrvatskoj nema mnogo. No oni koji se tako nazivaju uistinu su pravi stručnjaci koji svoju vještinu nesebično prenose drugima.  

Od malih nogu je Radovan Marčec volio šumu i prirodu, a nekon stresnoga posla u policiji zadovoljstvo je našao u bonsaiju. U svojoj kolekciji ima oko 70 drvaca, neka su stara i 27 godina. Najviše je tu autohtonih vrsta sjeverozapadne Hrvatske.

- Zato jer su one prilagođene ovom podneblju, klimatskoj zoni i s njima je najlakše raditi. A inače su recimo lipa, javor, grab i brijest zahvalni jer podnose rezove - govori nam Marčec.

U početku je, kao i drugi entuzijasti učio iz malo dostupnih izvora. Umjetnički su procvjetali, kaže, pojavom interneta. Svoje bogato znanje ovi stručnjaci nesebično dijele. Radovan je već osmu godinu mentor Draženki Mađarić koja se zaljubila u ovu osebujnu vještinu.

Postoje određene zakonitosti, no sama vještina nije stroga kao što biste na prvu pomislili. Bonsajistu dopušta veliku kreativnost. Osnovno je voljeti prirodu i drveće te bonsaije redovito zalijevati.

- Drvo je jedan izazov. Ako nemate strpljenja, onda vas drvo nauči strpljenju, Zato jer ovo je hobi koji možete raditi samo brzinom kojom drvo raste. Nestrpljivi ljudi nemaju sreće u bonsaiju - tvrdi bonsajist Aleksandar Horvat.

A umjetnici bonsaija su pravi čuvari prirode. Iz prirode uzimaju drveće s rubova šume, koje šumari odbacuju.

- Oni to smatraju korovom, zovu ih "posrnula stabla", to mi tražimo - drvo koje ima karakter, koje ima šupljine po sebi, nekakav "woowing" koje već samo po sebi izgleda staro, izmučeni, istrošeno - objašnjava Radovan Marčec.

Bonsai je prava umjetnička vještina. 10 bonsajista iz Međimurja i varaždinskoga kraja rado bi ju populariziralo, pa planiraju i osnovati udrugu. Šteta je, kažu, da se njihovo znanje ne širi.