30. srpnja 1898. - Umro Otto von Bismarck

Sredinom 19. stoljeća Njemačka je bila podijeljena na mnogo manjih i većih država, samostalnih gradova i kneževina. Među njima je znatno ojačao položaj Prusije koja je već poslije Napoleonova poraza proširila svoj teritorij na rajnske oblasti, dio Saske, Vestfaliju i Pomeraniju.

Osnovni cilj pruske politike bio je da iz labava Njemačkog saveza istisne Austriju i zadobije prvenstvo u Njemačkoj. Općenito se smatralo da će do ujedinjenja doći demokratskim, ustavnim putem. 

Tu iluziju razbio je ''željezni kancelar'' Otto von Bismarck, koji je sve do smrti 30. srpnja 1898. dominirao europskom političkom scenom, postavivši Njemačku u red najmoćnijih svjetskih sila. Kada je 1862. preuzeo vodstvo pruske vlade, istaknuo je "krv i željezo" kao temelje svoje unutarnje i vanjske politike. To je značilo da će se upotrijebiti topovi i bajunete, ako se u interesu Prusije iscrpe diplomatska sredstva.

Pobjedom kod Sadove 1866. Bismarck je izbacio suparničku Austriju iz Njemačke, proširio pruske zemlje i stvorio Sjevernonjemački savez kojim je vezao južne države. Nedugo poslije toga i Francuska je bezglavo uletjela u rat s mnogo jačim protivnikom. Poražena kod Sedana doživjela je najveću sramotu: usred Versaillesa proglašeno je ujedinjeno njemačko carstvo na čelu s pruskim kraljem.

Bio je to najveći doseg Bismarckove karijere. "Željezni kancelar", kako su ga nazivali, prepravio je kartu Europe, ali i poremetio dotadašnju ravnotežu snaga. Na unutrašnjem planu bio je prvi vođa koji je uveo opće pravo glasa za muškarce, starosne mirovine, zdravstveno osiguranje te najopsežniji sustav socijalne zaštite koji u svijetu neće biti nadmašen sljedećih 60 godina. Mnogi smatraju kako je Bismarck bio tako dobar graditelj da je Njemačka koju je on stvorio preživjela poraz u dva svjetska rata i dvije strane okupacije, a dva su naraštaja živjela u podijeljenoj zemlji. No njegov je neuspjeh u tome što je promovirao politički stil vladanja samo jakih ličnosti. Tako je zapravo posijao sjeme dostignuća svoje zemlje, ali i tragedija koje je doživjela u 20. stoljeću.