7. kolovoza 1941.- Umro Rabindranat Tagore

Sir Rabindranath Tagore, poznati indijski književnik, dramaturg, skladatelj i filozof, umro je 7. kolovoza 1941. u rodnoj Kalkuti.

Odgojen u bogatoj i obrazovanoj obitelji, od rane mladosti piše novele i višnuističku  poeziju, koju sam i uglazbljuje, uvodeći nove stihove i ritam. Dolaskom u Englesku objavljuje svoju najpoznatiju zbirku pjesama Gitanjali, koju je sam preveo s bengalskog na engleski jezik, za koju mu je pjesnik Yeats napisao predgovor. Godinu dana nakon objavljivanja, 1913., za nju dobiva Nobelovu nagradu.

Zbirka Gitanjali, Žrtveni pjev, Pjevačeva žrtva ili Pjesme darovnice, zbirka je sastavljena od 103 pjesme u prozi i predstavlja najtmurnije razdoblje Tagoreova života, vrijeme nakon ženine i kćerine smrti. Lirika je, ipak, samo jedan način izražavanja svestranog Tagorea. Pisao je i romane, među kojima su najpoznatiji Dom i svijet, Brodolom i Gora kao i brojne pripovijetke, eseje i političke rasprave.

Poslije Prvog svjetskog rata, slavu Tagorea pjesnika zasjenila je popularnost Tagorea političara, kritičara europske civilizacije i zagovornika nesebične suradnje Istoka i Zapada. Prigodom drugog posjeta Europi 1926. Tagore je posjetio i Zagreb. Kulturni djelatnici i društva upravo su se natjecali u pružanju gostoprimstva velikom pjesniku. Ugledni gost održao je dva predavanja na engleskom jeziku, dok je pjesme čitao na bengalskom. Svoje je ideale o univerzalnom čovjeku i kulturi koja povezuje Istok i Zapad nastojao propagirati i u vlastitoj školi, koju je 1901. osnovao u Śantiniketanu. Ipak, sam Tagore smatrao je najvažnijim dijelom svoje aktivnosti bavljenje glumom, slikarstvom i glazbom. Veliki dio njegova književnog rada ostao nam je, ipak, do danas nepoznat isto kao što su nam nepoznata i ona djela koja mnogi Indijci smatraju njegovim najzrelijim ostvarenjima.