Dizajn naš svagdašnji

Jeste li se ikada zapitali tko su ljudi koji su osmislili stolac na kojem ste sjedili u školi, bračni krevet vaših roditelja ili stolice u čekaonici doma zdravlja? Upravo o njima te o tvornicama koje su proizvodile namještaj od 1945. do 1990. govori izložba postavljena u Muzeju za umjetnost i obrt.

Projektantica Natalija Štorga, dizajnerica Blaženka Kučinac i dizajner Mladen Orešić samo su neki od naših mnogobrojnih industrijskih dizajnera, kreatora svakodnevice, mizanscena naših života: dnevnih soba, blagovaonica, kancelarija, dječjih spavaonica, knjižnica, studentskih domova, pa i atomskih skloništa.

- Radila sam u tvornici Jadran, proizvod SU - program 1976. godine. To je cijeli program kancelarijskog namještaja koji se sastoji od ormara, stolova, konferencijskih stolova, daktilo stolova, prisjeća se Natalija Štorga.

- Radila sam u Zagrebačkoj tvornici pokućstva od 1958. do 1960. godine, a od 1960. do 1980. godine u Mobiliji Osijek. Puno sam imala uspješnih proizvoda, a najuspješniji je ispao program Osijek, priča nam Blaženka Kučinac.

- Ja sam radio u Tvornici Jadran u vrijeme kad je bila stvarno popularna. Kao dizajner sam radio nekoliko programa koji su izrađivani u nekoliko stotina tisuća primjeraka. Tako je stolac Modres, izrađen oko 1984. godine, do danas proizveden u 800.000 primjeraka, napominje Mladen Orešić.

Iz zaborava ili potpune anonimnosti izvukla ih je Vanja Brdar Mustapić, autorica izložbe 'Između htijenja i realnosti' postavljene u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Izložba je to koja prvi puta u našoj povijesti predstavlja kompletnu sliku hrvatske industrije i dizajna namještaja od kraja II. svjetskog rata do Domovinskog rata.

- Dizajneri su bili dio kolektiva i ako je postojao odjel razvoj, ali kao kolektiv u suradnji sa konstruktorima, sa biroom za prototipove i ako se prototip pokazao uspješan išlo se u proizvodnju. Sami dizajner nisu bili autori, nisu bili zvijezde, kaže dr. sc. Vanja Brdar Mustapić.

Izgradnja novih naselja, pa i čitavih gradova zahtijevala je funkcionalan, modularan i jeftin namještaj. U Hrvatskoj su do 1990. radile 42 tvornice, među njima i Šavrić u Zagrebu, Mobilija - Ivo Marinković u Osijeku, Florijan Bobić - Mundus u Varaždinu, Jadran u Zagrebu, Spinvalis u Požegi, Oriolik u Oriovcu, Goran produkt u Čabru, DIP Novoselec u Križu, TVIN u Virovitici. Dizajneri su pokušavali novom estetikom potrošače uvesti u moderan način življenja.

- Htjela sam napraviti proizvod koji ima metalni i drveni dio i onda sam iskoristila metal, a išla sam sa detaljima da rubovi budu zaobljeni, da sanduci budu bez ručkica. Ladice se otvaraju sa strane, da bude što jednostavnije, ističe Natalija Štorga.

- Kompletan namještaj je stao u 1 i pol četvorni metar. To se jednostavno slagalo. Ormar sam koristila da sam poleđinu ormara ofarbala u zelenu boju da dijete ima gdje šarati da ne treba po zidu kao što je meni moja kćer napravila, kaže Blaženka Kučinac.

- Stolac Ergoline rađen je za poslovne prostore, a i stolac Uni 87 za Univerzijadu. Njom su bili opremljeni mnogi objekti od stadiona u Zagrebu, Umagu, svi veći stadioni po cijeloj Hrvatskoj, ističe Mladen Orešić.

Uporabnost, bezvremensko oblikovanje koje ne podilazi trenutnoj modi neke proizvode zadržalo je na tržištu i danas, a neki se obiteljski nasljeđuju već u trećoj generaciji.

Ova opsežna i temeljita izložba tek je prvi pokušaj sistematizacije ove teme te prikupljanja predmeta za muzejsku zbirku. Vjerujemo da nije i zadnja. U Muzeju za umjetnost i obrt možete je razgledati do 18. kolovoza.