18. kolovoza 1830. - Rođen Franjo Josip I.

Stanovnici srednje Europe i danas se nostalgično prisjećaju "zlatnog doba" cara Franje Josipa. Najviše se pamte mir i red, stabilnost i poštivanje zakona u golemoj Habsburškoj Monarhiji kojom je vladao čak 68 godina.

No tijek vremena izbrisao je njegove loše strane. Krut i staromodan, Franjo Josip je svoj nedodirljivi autoritet crpio iz srednjovjekovnog "božanskog prava", tvrdo uvjeren u povijesnu misiju habsburške dinastije. Takvo ga je gledanje sputavalo u promišljanju budućnosti mnogonacionalne države pa je ona, i zbog njegovih zabluda, neslavno nestala 1918.-te godine.

Franjo Josip se rodio 18. kolovoza 1830. u Beču i već je s 18 godina preuzeo prijestolje od svog strica Ferdinanda. Bio je trajno nesklon federalizaciji zemlje ali je ipak 1867. – pod mađarskim pritiskom – dopustio stvaranje čudnog državnog hibrida, dvojne Austro-Ugarske.
Hrvati su u toj podjeli vlasti loše prošli. Dalmacijom i Istrom upravljalo se iz Beča, a Rijekom i Međimurjem iz Pešte. Takozvana Banska Hrvatska zadržala je okrnjenu državnost ali pod strogim nadzorom mađarske vlade.  U takvoj državi, ispod čijeg je sjaja tinjalo nezadovoljstvo potlačenih naroda, Franjo Josip vladao je autoritativno, najčešće sa slabim ministrima za koje se govorilo da su "dobri konjanici a loši kočijaši".

Za radnim je stolom i po 15 sati dnevno proučavao hrpe papira bez imalo sklonosti političkim i društvenim promjenama. Taj je birokratski mar zapazila i carica Elizabeta rekavši: 
 – Siromah Franzi ima podnaredničku dužu!

U obiteljskom životu pratili su ga tragični događaji. Sin jedinac Rudolf ubio je ljubavnicu i sebe u dvorcu Mayerling. Brata Maksimilijana, nakon što je postao meksički car, strijeljali su ustanici, a carica je u besmislenom atentatu pala žrtvom nekog poremećenog anarhista. Zadnji ga je teški udarac pogodio 1914. kada je u Sarajevu ubijen prijestolonasljednik Franjo Ferdinand. 

Dugovječni habsburški car umro je 1916. u jeku krvavog svjetskog rata kojeg nije želio. Kažu, da je predosjećao da će donijeti propast već preživjelom carstvu, iako je krivnja za to umnogome i na njegovoj strani. No čudnom ironijom povijesti Franjo Josip se i danas pamti kao "dobar, milostivi" vladar koji je uživao opće poštovanje svojih podanika.