18. kolovoza 1872. - Umro Petar Preradović

Uz nadnevak smrti Petra Preradovića 18. kolovoza 1872. vrijedi se prisjetiti stihova na pjesnikovu grobu u arkadama iliraca na zagrebačkome Mirogoju:
U tvom polju daj mu groba,
tvojim cvijećem grob mu kiti

Preradović je najprije bio pokopan u Beču, a ilirci su njegove zemne ostatke dali prenijeti u domovinu. Upravo je Preradović hrvatskoj domovini posvetio mnogo pjesama, jer je dobro osjetio što znači biti odvojen od svoga naroda. Pojedine njegove pjesme učili su mnogi naraštaji napamet: Zora puca, Putnik, Djed i unuk, Pozdrav domovini, Rodu o jeziku, Jezik roda moga. Taj jezik roda svoga naučio je kad je u vojnoj službi znao misliti samo na njemačkome. Ali, kao što je svladao nekoliko europskih jezika, trudio se da i u hrvatskome bude što bolji.

Preradović se rodio u Podravini, u selu Grabrovnici, u tadašnjoj đurđevačkoj krajiškoj pukovniji, gdje se danas pomno čuva mala muzejska zbirka. Preradovići su rodom bili iz Grubišnog Polja. Kad je otac Ivan, niži vojni časnik umro, Petar je imao 12 godina. Majka Pelagija odvela je sina u rodno Grubišno Polje. Siromašna udovica izmolila je da bude primljen u vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Premda mu je vojno zvanje bilo mrsko, dogurao je do čina generala. Ispod grube odore, kucalo je srce puno ljubavi, najčešće neostvarene. Stoga u njegovu opusu nalazimo pjesme kao što je poznata Miruj, miruj, srce moje.

Preradović nije bio europska pjesnička veličina 19. stoljeća, ali je bio ispred hrvatskih pjesnika svoga doba, i što je još važnije, bio je među onim pjesnicima koji su, kako je rekao profesor Barac, izgrađivali hrvatsku književnost i hrvatski narod.