21. kolovoza 1939. - Umro Branislav Dešković

Izlomljena i kratka krivulja uspona i padova, i još jedna tragična sudbina među hrvatskim umjetnicima, pripala je kiparu Branislavu Deškoviću, kojeg su nesređeni život, droga i naposljetku ludilo odveli u smrt 21. kolovoza 1939. u vrapčanskoj bolnici u Zagrebu.

Dešković je rođen u Pučišćima na otoku Braču, mjestu klesara i kamenorezaca, što je potaknulo kiparski talent kod ovog rođenog animalista i prvog impresionističkog kipara u Hrvatskoj. Umjetničku je akademiju od 1903. polazio u Veneciji, gdje je prigrlio vještinu modeliranja i predstavljanja u duhu neuljepšane stvarnosti talijanskog verizma. U Beču je, nekoliko godina poslije, u temperamentnom društvu dalmatinskih studenata, ušao u živahan svijet kavanskih rasprava i zabave, dok ga je stvaralački ushit zahvaćao samo prije povremenih posjeta imućnog oca, a zatim je radove prepuštao sušenju i raspadanju.

Od 1907. Dešković je pretežno živio u Parizu te je redovito i zapaženo počeo izlagati na Salonu. Živim tretmanom površine postepeno se udaljio od suhoparnog realizma. Hitrim potezima i izoštrenim zapažanjem strastvenog lovca i velikog ljubitelja pasa, Dešković je sa savršenim osjećajem oblikovao trenutačni stav životinje, čije je tijelo prožeto drhtajem, usredotočeno i napeto. Vrijednost tih radova je u impresiji kretnje te u predanoj saživljenosti sa životom i svakodnevicom.

Na tragu svojih političkih opredjeljenja i domoljublja kipar je u domovini izlagao s grupom Medulić. Ponesen idejom oslobođenja i federalizma, na početku Prvoga svjetskog rata dobrovoljno je pristupio crnogorskoj vojsci. Od grozničavih nastojanja da te političke teme pretoči u herojsku plastiku s nekom novom stilizacijom na umu, vraćao se svom intimnom izrazu. No taj je sretni trenutak trajao isuviše kratko, do 1921. i povratka u Split, samo kao epizoda na počecima naše moderne skulpture.