21. kolovoza 1906. - Umro Josip Kozarac

Sin široke slavonske ravnice i prastarih šokačkih hrastovih šuma, Josip Kozarac, ljubav prema rodnomu kraju pretočio je u izvrsna umjetnička djela. Studirao je šumarstvo u Beču i ondje se upoznao s djelima svjetskih klasika, osobito Turgenjeva, što je utjecalo na njegov književni rad.

Taj istaknuti hrvatski književnik realizma umro je 21. kolovoza 1906. u Koprivnici. Najugodnije i za književni rad najplodnije doba života proveo je kao upravitelj Državne šumarije u Lipovljanima. Boležljivi Kozarac živio je povučeno, daleko od političkih i kulturnih središta, ali je pozorno promatrao prilike oko sebe, više očima sociologa nego umjetnika. Sam kaže da je "srastao s prirodom kao bršljan s hrastom". Pisao je pjesme, crtice, komedije, novele i romane, a uređivao je i Šumarski list.

Vjerno je opisivao rodnu Slavoniju, društvene prilike i gospodarske promjene. Kozarac je upozorio na mrtvi kapital, neobrađenu zemlju, a posebno mu je smetalo što se iz bogate Slavonije okrutno odvlače dobra, poglavito drva, umjesto da se u njoj prerađuju za hrvatsku korist. Tu problematiku najvjernije je prikazao u romanu Mrtvi kapitali, u kojem u kontrastu selo-grad iznosi težnje seljaka za gospodarskim napretkom.

U djelu Među svjetlom i tminom bavi se problemom ekonomske ovisnosti inteligencije od državne uprave. Jedan je od rijetkih koji ne strahuje od negativnih pojava industrijske revolucije u tada gospodarski zaostaloj Hrvatskoj. Bavi se ulogom žene u seoskom životu u djelima Tena, Oprava i Mira Kodolićeva. Ova mu je, uz novelu Tri ljubavi, bila najdraža.

Josip Kozarac bio je vješt i realan slikar slavonskog sela. Zato njegovi lijepi stihovi i proze sve više postaju kulturno-povijesno svjedočanstvo vremena u kojem je živio.