U Tuhelju tradiciju čuva i mlado i staro

Često čujemo da narod koji zaboravlja svoju povijest nema budućnost. Članovi udruge Kolovrat i Udruge umirovljenika Tuhelj brižno rade na očuvanju tradicije svoga kraja.

Dobrodošlicu našoj ekipi pripremila je mlada članica kajkavske družine Sara Pekeža iz Tuhelja. S vršnjacima pomno prati starije sumještane koji se trude sačuvati običaje zagorskog kraja. Kako se plete, veze i šlinga pokazivale su im članice Udruge umirovljenika Tuhelj.

- Radimo razno cvijeće od krep papira, košarice, buketiće, po starim običajima da se okiti po zimi naš stol. Radimo ručne radove na starom, domaćem platnu kojeg ima tu i tamo. Tu su plahte lanene koje su nekad ručno tkane, na njima se isto tako šlinga i veze nešto. Naša gospođa Marija se posvetila izradi tih sakralnih predmeta, znači oltarnike, oblači i šiva haljine za našu Majku Božju. Ona sa zlatnim koncem i srebrom veze te svečane stolnjake koji služe za proslavu Antunova, Velige Gospe i tako, priča nam Ivanka Tisanić iz Udruge umirovljenika Tuhelj.

I članovi Udruge Kolovrat, baveći se tradicijskim zanatima, izrađujući dječje igračke i uporabne predmete - košare, lopate i slično - čuvaju običaje svojih predaka. Poseban je i drveni vrtuljak kojem se djeca posebno raduju. Čuvaju i običaje poput krštenja mošta, paljenja guba na Veliku subotu te velikog krijesa i blagoslova vatre.

Gibanice, štrukle i pite posebnost su zagorskog kraja. U zdjeli svoje svekrve, staroj više od stotinu godina, baka Zorica Petrina mijesi ukusne bućnice, a ni jedan važan događaj, državni ili crkveni, uz hranu, pjesmu i veselje, ne može proći bez kuburaša.

- Kuburaška udruga Munja Tuhelj trenutno broji 50 članova. Cilj nam je očuvanje tradicije pucanja, glasnog izvođenja pucnja. Učestvujemo tradicionalno na svim svečanostima, svadbama, u povodu Dana državnosti, za Uskrs i na svim smotrama kuburijada u cijeloj županiji, napominje predsjednik Udruge kuburaša Munja Josip Barlović.

Nema veće ljepote nego otvoriti škrinjicu sjećanja i s pomoću sitnica prošetati prošlošću svojih predaka, uživati pokazujući ih onima koji dolaze. I nadati se da će ta prošlost ostati sačuvana.

Na Žlendrerovu bregu stanovnici tuheljskog kraja čine baš to - svoju djedovinu otimaju zaboravu predajući je u sigurne ruke mlađih naraštaja.