Posljednji kovački obrt

U Virovitičko-podravskoj županiji samo je jedan kovački obrt i to u Velikoj Črešnjevici nadomak Pitomače. Vodi ga otac zajedno s dvojicom sinova. Zanimljivo, jedan od njih se nakon trogodišnjeg rada u Njemačkoj odlučio vratiti. Posla je, kažu, preko glave, pa se čude da ga radi sve manje ljudi.

Kada s obližnje crkve ujutro odzvoni 6 sati, Marijan Trstenjak pali kovačku vatru. Temperaturu do 1600 stupnjeva postiže s pomoću koksa, kako bi se metal za obradu dovoljno zagrijao. I ubrzo dvorištem odjekuju poznati zvuci sudara čekića i nakovnja.

- Radi se u ljetnim mjesecima tako do deset sati i gotovo jer nemate dovoljno zraka za disanje koliko se umorite, znoj curi u oči, znoj curi niz rukavica van, rukavice su jako mokre i jednostavno si umoran i pada ti iz ruku, govori Marijan Trstenjak, kovač iz Velike Črešnjevice.

U poslu mu pomažu sinovi. Mlađi nije dvojio o budućem zanimanju.

- Završio sam za strojobravara i nakon srednje škole za dva mjeseca odmah sam se zaposlio doma kod tate u kovačkoj radionici i tu radim već skoro tri nepune godine, govori Martin Trstenjak, kovač iz Velike Črešnjevice.

No stariji je najprije bolje plaćen posao potražio u Njemačkoj. Izdržao je tri godine.

- Vratio sam se isključivo radi toga da se očuva obiteljska tradicija, to je jednostavno ljubav prema poslu. Vani nešto možda malo više se zaradi, ali nije sve u novcima. Dom je dom, govori Dubravko Trstenjak, kovač iz Velike Črešnjevice.

Tako već peti naraštaj obitelji izrađuje ograde i popravlja poljoprivredne strojeve, a mladost jamči tako potrebnu spretnost i brzinu jer ipak - "željezo se kuje dok je vruće".

Nekoć su u njihovu mjestu bile čak tri kovačke radionice, a danas su oni jedini u županiji.  Školski program za kovače danas više ne postoji. Unatoč tomu Martin i Dubravko nastavljaju stopama svojih predaka, pa će i kovačka vatra na njihovu ognjištu još dugo gorjeti.