1. rujna 1873. - Rođen Dinko Šimunović

U vrijeme banovanja Ivana Mažuranića, u doba gospodarskih kriza, nacionalnih i stranačkih trenja u godini kada je Tolstoj započeo tiskanje Ane Karenjine, 1. rujna 1873. u Kninu je rođen Dinko Šimunović, jedan od najznačajnijih pripovjedača hrvatske moderne.

Djetinjstvo je proveo po selima Dalmatinske zagore. Na učiteljskoj školi u Arbanasima pokraj Zadra, maturirao je 1892. a iste je godine počeo raditi kao učitelj u Hrvacama. U književnosti se javio pripovijetkom Mrkodol u zadarskom časopisu Lovor.

Unatoč teškim životnim i materijalnim nedaćama u provincijskoj izolaciji, bez pravih dodira s književnim središtima i suvremenim strujanjima, Šimunović je stvorio originalan opus.

Stilski najdotjeranije su mu pripovijetke: Rudica, Duga, Muljika, Alkar. Tematski su usko vezane uz Cetinsku krajinu, njezinu djevičansku prirodu i muževni etos njezinih stanovnika. Osobito se ističu sjetni ženski likovi koji čeznu za sitnim životnim radostima i skrivenim ljubavima.

Šimunović se okušao kao dramatičar i romanopisac ali njegovi romani: Tuđinac, i Porodica Vinčić. naišli su na hladan prijem kod kritičara. Ostavši čitav život literarno i intimno vezan za Dalmatinsko zabrđe, Šimunović je zasigurno zaslužio laskavu ocjenu A. G. Matoša: Šimunović nam je otkrio misterij duše najhrvatskijeg hrvatskog plemena i taj pripovjedni realizam djeluje poezijom narodne pjesme.