Saljske užance

Na Dugom otoku dugo je toplo ljeto nezamislivo bez Saljskih užanci. Administrativno središte otoka i mjesto s najviše stanovnika Sali, tad gostima predstavlja dio svoje tradicije. I tako već 60 godina.

Između proljetnih i ljetnih radova u polju te onih koji ih očekuju najesen, otočani su običavali vrele kolovoške dane iskoristiti za malo opuštanja i zabave.

Tako gotovo svako mjesto na otocima Zadarskog arhipelaga svog sveca zaštitnika slavi baš u kolovozu. Fešte i ne moraju biti vezane uz svece, tako vikend prije Vele Gospe Saljani već više od pola stoljeća uživaju u trodnevnim Saljskim užancama. Tri dana nekima je puno, nekima je taman. Nema Užanci bez Tovareće mužike.

- Tovareća mužika i Saljske užance su u simbiozi. Znači, ne mogu ni Užance bez Tovareće ni Tovareća bez Užanci, objašnjava Anđelko Čiko Raljević.

A sve je krenulo iz dokolice i želje da se zabave prvi posjetitelji naših otoka.

- 1958. godine moji prijatelji, nas sedam-osam, stali smo čitavu noć na mulu i pala je ideja kako ćemo zadovoljiti domaći i furešti svit. Onda je bio turizam počeo tek u Salima. Tu smo našli sebe i naše prijateljice, čitava klapa, čitavu zimu smo radili zastavice, sve što je trebalo i evo krenulo je i vidite do čega je došlo, ističe Anđelko Čiko Raljević.

Godinu dana kasnije službeno nastaje i Tovareća mužika. Saljani su imali običaj bučno najavljivati vjenčanje udovaca ili onih koji su se drugi put ženili.

- Jedna naša djevojka se udala u Zaglav, za udovca. Kad se udovac ženi drugi put, sviramo rozi, šumpreši, kaji potići, svašta radimo, kaže Paško Bonja, Tovareća mužika.

Danas ima obitelji iz kojih kreće već treća generacija momaka. Saljani su posebno ponosni na Iluminaciju porta.

- Vozi se u obliku zmije i tako izgleda to vrlo impresivno, dodaje Paško Bonja.

Za šezdeseto izdanje Saljskih užanci, pozvane su sve generacije žena i muškaraca da se još jednom uključe u veliku proslavu, pa je što djece, što djevojaka i mladića, što starijih mještana bilo kao nikad do sad.