4. rujna 1965. - Umro Albert Schweitzer

Svestrani liječnik i humanist Albert Schweitzer većinu svog života proveo je u Lambarénéu u Gabonu u Africi, gdje je i umro nedugo nakon 90. rođendana, 4. rujna 1965. godine. Za požrtvovni rad nagrađen je i Nobelovom nagradom za mir 1952.

Životni put Alberta Schweitzera bio je vrlo neobičan. Potekao je iz dobrostojeće obitelji njemačkog pastora koja mu je pružila svestrano naobrazovanje. Veoma mlad pokazao je talent za orgulje, a sviranje je učio kod najboljih europskih profesora. Volio je osobito djela Johana Sebastiana Bacha i rado izvodio njegova djela. Pisao je cijenjene muzikološke rasprave i poslije postao vodeći ekspert za gradnju orgulja.

Schweitzer je završio i teološki studij, doktorirao filozofiju i radio kao profesor. U 30-toj godini svjestan goleme potrebe Afričkog stanovništva, odlučio je postati liječnik i ostatak svoga života posvetiti njima. Godine 1913. Schweitzer je otvorio bolnicu u Lambareneu u Gabonu. No, godinu poslije, počeo je Prvi svjetski rat, pa je Schweitzer zajedno sa suprugom zatvoren. U Afriku se vratio sedam godina poslije, jer, govorio je: “Svatko mora naći svoj Lambarene”.

Taj veliki humanist, inače potpuno drukčiji od svog rođaka također nobelovca Jeana Paula Sartrea, cijeli iznos Nobelove nagrade i mnogo novca zarađenog na orguljaškim koncertima uložio je u golemi, moderno opremljeni bolnički kompleks. Iz dalekog Gabona svijetu je slao apele protiv nuklearnog naoružanja, rasizma i kolonijalizma. Životno djelo Alberta Sweitzera opisao je njegov prijatelj Albert Einstein riječima: “Schweitzer nije propovijedao, nije opominjao, nije sanjao. On je jednostavno slijedio svoj nutarnji zov.”