7. rujna 1812. - Počela Borodinska bitka

Napoleon, pobjednik u mnogim ratovima, u svom je pohodu na Rusiju tvrdo vjerovao da će brzo slomiti protivnika. No Rusi su lukavo izbjegavali odlučujuću bitku.

Napredujući prema Moskvi Francuzi su i bez ispaljenog metka gubili udarnu moć. Golema vojska od 600 tisuća ljudi upravo je kopnila u nepreglednim ruskim prostranstvima. Iscrpljujući marševi i bolesti izbacili su iz stroja čak 150 tisuća vojnika. Što je bilo najgore, nigdje nije bilo hrane ni skloništa jer su Rusi u povlačenju palili sve pred sobom.

Bila je to posljedica uspješne taktike ruskog maršala Barklaja koju je primijenio i njegov nasljednik stari Mihail Kutuzov. Kad je zaprijetio pad Moskve, car Aleksandar je pod pritiskom javnosti zapovjedio Kutuzovu da se ipak suprotstavi još uvijek nadmoćnijem neprijatelju.

Na polju kod Borodina 7. rujna 1812. sudarale su se dvije vojske: francuska sa 130 i ruska sa 120 tisuća vojnika. Uslijedio je pravi pokolj. Napoleon je udario u središte ruskog rasporeda i tek je poslije osam juriša osvojio predviđene položaje. Snažna je topnička vatra kosila i francuske i ruske redove. Usred bitke ruska je konjica stvorila pometnju među Francuzima ali su oni i dalje jurišali sve dok Napoleon nije prekinuo napade.

Žrtve su bile strašne: Napoleon je izgubio 50 tisuća ljudi i čak 47 generala a Kutuzov 44 tisuće i 23 generala. Ratna povijest pamti da su se u obrani osvojenoga Borodina istakli Hrvati iz Like i Ogulina iz sastava 13. francuske divizije. Bitka kod Borodina, jedna od najkrvavijih u 19. stoljeću, ostala je taktički neriješena, iako su je obje strane proglasile svojom pobjedom. Sam je Napoleon morao priznati:
 – Francuzi su se pokazali dostojnim izboriti pobjedu, a Rusi ostati nepobijeđenima!

Napoleon
je ipak ušao u Moskvu jer ju je Kutuzov napustio kako bi sačuvao svoju prepolovljenu vojsku. Bio je to vrhunac francuskog uspjeha ali i početak kraja Napoleonove oružane sile koja će nestati u tegobnom povlačenju kroz ledenu rusku pustoš.