Školjkari s Neretve - imaju prvorazredne školjke i odlično im ide

Vodimo vas na jug, na ušće Neretve. Ne bez razloga. Niču tamo pravi parkovi kamenica i dagnji, kaže naš Božo Vodopija. Ne samo da školjkarima dobro ide, već su i školjke prvorazredne kvalitete, a to je najvažnije.

Neretvanska općina Slivno pravi je primjer simbioze poljoprivrede, kao nekoć jedine djelatnosti, i sve brže rastućeg turizma. Za turiste se grade novi smještajni kapaciteti, uređuju obiteljska poljoprivredna gospodarstva, ali se istodobno unapređuje i širi i poljoprivredna proizvodnja.

- Preko 80 posto stanovništva se na neki način, više ili manje, bavi poljoprivrednom djelatnošću. Tu je kao kultura najzastupljenija mandarina, nešto preko 400 ha na području općine Slivno se obrađuje mandarina. Tu je također značajno vinogorje Komarna, najmlađe vinogorje u RH s nekih stotinjak hektara, također se dosta ljudi bavi i stakleničkom, plasteničkom proizvodnjom također se maslinici redovito održavaju, dio u zaleđu, ovaj brdoviti dio općine Slivno je intenzivno maslinarstvo, ističe načelnik općine Slivno Smiljan Mustapić.

Neretvani, vrsni poljoprivrednici, od davnina poznati po svojim mandarinama, maslinama, vinovoj lozi i povrću, oduvijek svoje kućne budžete upotpunjavaju lovom i ribolovom. Liska, jegulja, žabe i cipoli. Posljednjih desetak godina značajnije su se počeli baviti i marikulturom. Ovdje u Blacama, na ušću Neretve, u akvatoriju otočića Osinj podigli su i prve parkove mušula i kamenica.

- Mi smo među prvima u županiji, u prostornom planu predvidjeli tu djelatnost, ističe načelnik Mustapić.

Mario Sršen, profesor tjelesnog odgoja u srednjoj školi u Opuzenu i Metkoviću, uz to i važan proizvođač mandarina otkriva da je na ideju za uzgoj kamenica i dagnji došao vidjevši u novinama priču o braniteljskoj zadruzi koja uzgaja školjke na Maslenici. S prijateljima iz braniteljske udruge „Sveti Ivan", čiji se članovi bave intenzivnom proizvodnjom mandarina, odlučio je uz poticaj Ministarstva branitelja okušati se i u školjkarstvu.

- Tu je nas osam, osam je obitelji zbrinuto, podijelili smo između sebe po dva reda i, koliko tko se uspije vremenski se angažirati, negdje uspijemo 15 tona skupiti, proizvesti. Možda bi to bilo i više, ali imamo predatore te, komarču i oradu, ribu kojoj je primarna hrana i kamenica i mušula, rekao je Mario Sršen.

Početak je bio vrlo težak. Nakon što su dobili koncesiju mlađ školjaka doslovno su, kaže, ručno skupljali po okolnim stijenama.

- Ove mreže koje mi koristimo, pergolari, koje baliramo i spuštamo na dno. Onda se mlađ kamenice hvata za te plastične površine, kasnije se to razdvaja u neke rjeđe oblike, i ona čim ima veći prostor brže napreduje i raste. Isto kao voćkama, breskve, pa čak i mandarine, da bi imala optimalan rod ona odbacuje svoje te plodove u razvoju, ali neke kao breskve moraš fizički razrijedit da bi imao kvalitetu,  tako i školjki treba dati prostor, trebalo bi biti uz nju, gospodarit s njom  na način da joj daš prostora, a onda ti ona zahvali dobrom kvalitetom, priča Mario Sršen.

Sve se radi ručno, bez ikakve mehanizacije.  Od mlađi do konzumne veličine dagnji treba jedna, a kamenici čak tri godine. Proizvodnju prate i nadziru stručne državne institucije, uz redoviti monitoring i kontrolu.

- Školjka je visokorizična namirnica, njezina proizvodnja je na otvorenome. Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu radi biotoksine, a Veterinarski zavod u Splitu radi bakterije, escherichiu coli i teške metale. Svi dosadašnji rezultati bili su negativni, znači zdravstvena ispravnost školjki kao namirnica nije upitna. Još nikada od kada je ovo uzgojno područje otvoreno prije par godina, još nikada nismo imali  eksces da je rezultat pretrage bio pozitivan na bilo koje parametre, ističe viši veterinarski inspektor dr. vet. Milivoj Dominiković.

Uz izvrsnu kvalitetu, razumljivo je da nemaju problema s plasmanom. A količine još nisu dovoljne za potrebe ugostiteljske ponude u općini Slivno, osobito turističkim naseljima Klek, Komarna i Blace. Stoga u braniteljskoj zadruzi „Sveti Ivan" razmišljaju i o širenju proizvodnje, i o nabavi nužne skupe opreme, ali očekuju i znatnu pomoć županije.

- Moje je mišljenje, danas kad vratim film unazad, da bi možda konkretno Dubrovačko-neretvanska županija koja je nama dala koncesiju mogla pomoć u ovom papirnatom dijelu, jer nije samo dati prostore, jer nas su dočekali i projekt i elaborati i studije. To su stvari koje su nas opteretile u startu. Za ovo naše područje tu je bilo oko 250 do 300 tisuća kuna raznoraznih troškova. To je jedan prostor gdje može županija, bar u onom papirnatom dijelu pomoći nama da  napravi parcelizaciju, napravi studije od utjecaja na okoliš do ekonomske isplativosti, to su stvari gdje oni mogu ući, gdje mogu pomoći, da u startu nemaš tako velika opterećenja, smatra mario Sršen iz Blaca.

Nakon što su školjkari iz braniteljske udruge „Sveti Ivan" u Blacama  pokazali da se može, stručne državne institucije potvrdile kvalitetu i mora i školjkaša, u akvatoriju otočića Osinj na ušću Neretve, Dubrovačko-neretvanska županija novim je natječajem osigurala koncesije i za druge zainteresirane uzgajivače školjki. Školjkarstvo na ušću Neretve zasad je dopunska djelatnost tamošnjih poljoprivrednika, koji uspješno kombiniraju rad na neretvanskim poljima, turističko iznajmljivanje apartmana i proizvodnju dagnji i kamenica. I u svemu im dobro ide.