15. rujna 1963.- Umro Slavko Kolar

Jedan od najboljih hrvatskih filmova "Svoga tela gospodar" redatelja Fedora Hanžekovića  astao je na predlošku istoimene drame Slavka Kolara.

Djelo je 1957. doživjelo golem uspjeh na pozornici Zagrebačkog dramskog kazališta, danas je to kazalište Gavella. Književnik Slavko Kolar, rodom iz Palešnika pokraj Garešnice, umro je u Zagrebu 15. rujna 1963.

Majstorski je gradio svoje likove s elementima tragičnog i komičnog. Dušu seljaka, kojega je više cijenio od malograđanina, upoznao je radeći kao agronom. Prva mu je zbirka Nasmijane pripovijesti, a ono najbolje, autentično kolarovsko, nalazi se u dvjema knjigama iz tridesetih godina Ili jesmo ili nismo i Mi smo za pravicu.

Pripovijesti napisane poslije Drugog svjetskog rata Natrag u naftalin i Glavno da je kapa na glavi, prožete su bespoštednom satirom. Kad je redatelj Hanžeković, osjetivši nesvakidašnju vrijednost teme Svoga tela gospodar, počeo pripreme za film, Kolar je napisao scenarij u kojem je još vještije balansirao između komičnog i tragičnog. Većinu uloga tumačili su glumci iz kazališne predstave.

Marija Kohn kao nesretna šepava udavača Roža, Mladen Šerment kao mladoženjin beskrupulozni otac, /zapamćen po poštapalici "dušica draga"/, Nela Eržišnik kao majka, punili su kinodvorane. Potresnu Kolarovu priču o nježnoj seoskoj djevojci Janici u Brezi, koju lome teški životni uvjeti i surovi ljudski odnosi, prenio je na film Ante Babaja suptilno prožimajući vizualnost s osobinama i raspoloženjima likova. Oba djela održala su se veoma dugo na hrvatskim pozornicama.