26. rujna 1973. - Umrla Anna Magnani

Talijanska kazališna i filmska glumica Anna Magnani bila je glumački fenomen o kojem se govori s dubokim poštovanjem. Rođena je u Egiptu u Aleksandriji, vjerojatno 7. ožujka 1908.  
Unatoč siromaštvu u djetinjstvu, školovala se u Državnoj kazališnoj akademiji. Prije kazališta stekla je iskustvo pjevačice i zabavljačice u noćnim lokalima. Debitirala je na sceni 1926. s Anne Christie Eugena O'Neilla, a 1928. u filmu Scampolo. Tek 1945. Anna Magnani javlja se kao sasvim novi lik u talijanskoj kinematografiji, iza dogmatske kaširane kinematografije, u filmu Rim, otvoreni grad Roberta Rossellinija

Magnani stvara iz realnih podataka, njezina snaga zapažanja i snaga ekspresije zadivljuju obiljem istinitosti i lirskih trenutaka. Još je nekoliko uloga koje označuju Magnani u filmovima: Najljepša Luchina Viscontija, Tetovirana ruža Daniela Manna, Pakao u gradu Renata Castellanija, Ljubav ponovno s Rossellinijem i Mamma Roma Piera Paola Pasolinija

Godine 1951. Lucino Visconti opet je pronašao pravu ulogu za Magnani. U filmu Najljepša ona je ostvarila pučanku koja propale ambicije kalemi na kćer i želi progurati, tu nelijepu, nenadarenu djevojku na filmski natječaj za glumicu. Nade, napetost, pritajena grižnja savjesti, potpuna emocionalna smušenost kćeri, sve je to tražilo množinu suptilnih tonova i polutonova, prijelaz od osjećaja do osjećaja, sve u krajnostima - s jedne strane bestidna vulgarnost, a s druge potreba za nježnošću, preko tuge i očaja. 

Vatra, kojom gori taj glumački krajolik, taj glas koji je znao u filmu Ljubav, prema djelu Jeana Cocteaua, poprimiti velurne tonove tihe nade i zagasitu patinu neotklonjiva uništavanja, u filmu Pakao u gradu imao je elemente kalibanske oluje i arielsku lukavost i prepredenost. Elementi neorealizma u ovom su filmu u punom razmahu.

Umrla je 26. rujna 1973. u Rimu.