29. rujna 1909. - Umro Vladimir Vidrić

Stota godina navršila se danas od smrti hrvatskog pjesnika Vladimira Vidrića rođenog Zagrepčanina, koji je bio na glasu zbog burnog, ali kratkog života.

Umro je u bolnici u Stenjevcu 29. rujna 1909. u 35.godini od shizofrenije. Mladog Vidrića suvremenici opisuju kao iznimno inteligentnu osobu s fotografskim pamćenjem. U školi je uvijek bio među najboljim učenicima. Prvim stihovima javio se u đačkom listu Lovor kao učenik šestog razreda gimnazije. Napisao je tek 40-tak pjesama i postao jednim od najistaknutijih lirika moderne.

Jedinu zbirku tiskao je u vlastitoj nakladi. Bol je nadahnuće u pjesmama Ex Panonija, Pomona, Mrtvac i Roblje. Pjesmu Adieu mnogi smatraju simboličnim Vidrićevim oproštajem. Na prvo je mjesto sam stavio pjesmu U oblacima, svojevrsni pjesnički program, lirsko očitovanje spoznaje kako se pod težinom čovjek odriče zanosa i uvjerenja.

Premda je nakon studija prava mogao biti na unosnom mjestu, nije izdržao u državnoj službi, nego se posvetio slobodnom odvjetničkom zvanju. Imao je dovoljno slobodnih večeri za vješto i šarmantno recitiranje svojih stihova u ozračju krčme, uz žene i vino.

Vidrić je pripadao tadašnjem naprednjačkom političkom krugu. Kao dvadesetogodišnjak našao se na čelu ponosne studentske povorke noseći 1895. sveučilišnu zastavu u prosvjedu protiv politike omraženog bana tuđinca Khuena Hedervaryja tijekom posjeta cara Franje Josipa Zagrebu. Vidrićev sudrug u paljenju madžarske zastave Stjepan Radić nastavio je tijekom cijeloga života političku djelatnost, dok se mladi pjesnik vratio svojim rimama, otišavši prerano u smrt.